Sejšeli – raj i pakao u jednom

 

Svi su predstavljali Sejšele kao raj na zemlji pa sam morala to provjeriti.

Plaža na koju smo stigli bila je prekrasna na prvi pogled, ali moraš proći kilometre da bi more bila do pojasa. Pogled na plažu je fenomenalan – ležeće palme, pijesak, granitno kamenje, školjke; za brčakanje u moru savršeno, za plivače i ljubitelje vodenih akrobacija noćna mora. Rentali smo kombi i bacili se u istraživanje otoka Mahé koji je marginaliziran i uvijek se naglašavaju otoci La Digue i Praslin. Za te bisere mora se izdvojiti barem 200 eura. Otoci su prekrasni, to stoji. Najbolje je iznajmiti bicikl za upoznavanje, pogotovo La Digue, cijeli se može prijeći za par sati. Atraktivna vožnja volovima bezobrazno  je skupa! “Najljepša i najfotografiranija“ plaža na svijetu Anse Source d’Argent (gdje su snimane mnoge reklame i spotovi) najbolji je vic ikad, barem u vrijeme oseke, totalno razočaranje, s obzirom da smo vidjeli i mnogo bolje.

 

 

Vozač lokalac nas je odveo na mjesta do kojih smo željeli i preporučio nam neka nova skrivena na Mahéu; plaže za plivanje, ronjenje među ribicama i koraljnim grebenima, vidikovce, sva zanimljiva turistička i neturistička, divlja mjesta. Uživali smo u destileriji ruma Takamaka (rum od kokosa, nešto najbolje ikad, ako obožavate kokos), Craft Villageu, plažama Takamaka, Petite Anse, Port Launay, Beau Vallon …

Na plažama ima jako malo, ili uopće nema ljudi, tako da je idealno za naslikavanje i poziranje.

Izgorjeli smo svi (pakleno ekvatorsko sunce), željeli se namazati jogurtom, ali nema običnih jogurta za kupiti, samo voćni, pa onda ćemo biti sočni.

Zanimljivost u lokalnim trgovinama, vrata su otvorena, sunce piči taman na pult na kojem su „svježa“ jaja, al su zato pive u frižideru. Prioriteti su prioriteti.

 

 

Cjelokupan dojam, ima baš svega, loših plaža, morskih trava i algi, puno napuštenih, bezopasnih psa i morskih rakova, ali ipak neopisova ljepota, svijetli pijesak i tirkizno more, palme te masivne granitne stijene i lutanje po prašumama, to je ono što se pamti (i što fotografije ne mogu predočiti).

 

 

 

 

 

 

by Patricia Lacković