Antonija u Kopenhagenu

Moje prvo veliko putovanje bilo je u Kopenhagen.

Do tada nisam puno putovala, pa mi je ovo bio pravi doživljaj. Išlo nas je trinaest studenata. Za Kopenhagen  smo se odlučili sasvim slučajno, jer je prijateljica pronašla jeftine karte iz Budimpešte.

Napokon je došao i taj dan. Pošto ne volim provoditi vrijeme u zraku, jedva sam čekala da sletimo. Odmah sam primijetila skandinavsku hladnoću. Bila je veljača, a temperature su bile nešto iznad nule. Uz to, puhao je hladan vjetar.

Bila sam oduševljena prvim susretom sa službenikom u zračnoj luci kod kojeg smo kupili kartu za autobus koji će nas odvesti do našeg hostela.

Čim je primijetio da smo stranci, pitao nas je gdje idemo, i objasnio nam kako točno doći do tamo. Tijekom vožnje do hostela, Kopenhagen mi se odmah svidio.

Činio se veoma uredan i sređen. Kuće su bile u dobrom stanju i pravilno raspoređene. Odmah smo primijetili da nitko od stanovnika na svojim prozorima nema zavjese i da se izvana može najnormalnije vidjeti što se događa u tuđim domovima. Ubrzo smo saznali da se kod njih gledanje u tuđe prozore smatra nepristojnim i nikako se ne smije  raditi. Što je i logično.

Prvi dan razgledavanja primijetila sam da me prvi dojam Kopenhagena prevario. U blizini našeg hostela, na prvom kanalu Baltičkog mora ugledala sam hrpu smeća razbacanog po travi i vodi. Naravno, kanali u centru grada su čisti i prekrasno uređeni.

I dalje smo se susretali sa ljubaznim građanima, ako nas je netko vidio da gledamo kartu grada, odmah bi nam prišao i upitao treba li nam pomoć. Radi toga snalaženje po gradu nije bilo komplicirano.

Sam grad je malen i jednostavan, ima predivan centar i luku Nyhavn koja me oduševila.

Osim samog grada oduševio me i Danski nacionalni muzej, koji je besplatan, a ima puno toga za pokazati. Vidjeli smo cijelu dansku povijest, od prapovijesti, do modernog doba. Najzanimljiviji i najbolje napravljen dio muzeja je onaj o 2. svjetskom ratu.

Na kraju putovanja shvatili smo da tri dana u Kopenhagenu nije dovoljno za obići sve što nas je zanimalo. Unatoč tome, grad mi je ostao u divnom, hladnom sjećanju.

Antonija Bendeković