Autostopom po Islandu

Autostopom po Islandu je avantura. Želja da posjetim Island dugo se vrzmala u mojoj glavi. Nekako ju je uvijek gušila činjenica da je ta zemlja među skupljima u svijetu za moj studentski budžet.

Mjesecima sam pregledavala cijene karata i nikako se nisu spuštale ispod 5000 kuna. Sve dok jednog blaženog dana Germanwings nije odlučio uvesti liniju za Keflavik…za 2400 kn iz Zagreba.

TO JE TO!!! Bukiram i krećem.


Krećem s Plesa u 16.25, slijećem u Cologne/Bonn i čekam let do 22…ponovno ukrcavanje i let za Keflavik. Prva čudna stvar-umjesto da se mrači, sve se više razdanjivalo. U Keflavik smo sletjeli oko ponoći, odmah u bus koji strpljivo čeka putnike na aerodromu i fura ih u glavni grad Reykjavik koji je udaljen 40-ak kilometara.

Cijena povratne karte za taj bus bila je oko 200 kuna. U Reykjaviku sam prespavala u Kex hostelu u koji ću se vratiti za nekoliko dana. Cilj mi je bio napraviti cijeli krug oko otoka.

 

Terencima u unutrašnjost

U pravu unutrašnjost može se samo terencima što će se ispostaviti vrlo skupim sportom. Kex hostel je vrlo zanimljivo mjesto, veliki hostel u staroj tvornici. Neobično je uređen i dobro ocrtava čitav đir Islanda i Islanđana. Vrlo su stajliš, prostori su im neobično uređeni, spajaju nespojivo. Koliko god neobično izgledalo, sve to ostavlja odličan dojam.

 

Nema Zare, nema H&M-a, nema Manga i sličnih lanaca. Sve što odijevaju sami proizvode i dizajniraju. To objašnjava i cijenu jer ne možete naći odjevni predmet ispod 350 kuna. S obzirom na to da su nešto krupnije građe u prosjeku, na moje veliko iznenađenje, njihova veličina S je naša L. Svi jako paze da su stajliš i ako znate Bjorkin stil, bit će vam jasno kako se odijevaju svi na Islandu koji su oriđiđi Islanđani.

Smrači se tek oko dva…

Odmah idući dan krećem na sjever u gradić Akureyri. Velik je kao Andrijaševci, ali je jako lijep. Cijeli dan je dan. Tek se oko dva ujutro malo smrači, ali i dalje se sve dobro vidi. U Akureyriju spavam u Akureyri Backpackers hostelu koji je jednako neobičan kao i Kex. Svugdje spavam u vreći za spavanje jer se posteljina dodatno naplaćuje. Za živo čudo, nije hladno iako samo odmaknula daleko na sjever, ali VJETAR SJEVERAC puše posvuda i pojačava osjećaj hladnoće. Iz Akureyrija napravit ću mali izlet u Myvatn, jezero među vulkanskim formacijama.

 

 Ovce, konji, vodopadi…

Rentala sam bicikl i pomalo kružila po području, penjala se po kraterima vulkana, vozila po vulkanskom pepelu, jela sendvič među ovcama. Ovce,konji, vodopadi i pašnjaci su posvuda. Ovce pasu uz cestu. Vozeći se oko zemlje naišla sam na sljedeće znakove: ovca na putu, konjanik na putu, krava na putu, sob na putu.
Idem dalje, na istočne fjordove. Spavam u Berunesu. Autobus staje i…hm…a gdje je hostel? Svugdje zelenilo, brda, ovce, plaža, ptice…a hostel se skrio među zelenilo i to je sve. Znači, ,,selo” koje čini samo hostel i groblje na koje gleda prozor moje sobe. Berunes, međutim, čini najslađu uspomenu mog boravka na Islandu. Hostel je tradicionalno uređen pa se ima dojam da ste u pravoj islandskoj kući. Mir, tišina, svježi zrak i nekoliko alpinističkih entuzijasta. Piti čaj s takvim pogledom uistinu ću pamtiti jaaaako dugo. I najljepši spavanac također.

 

Stopom po otoku…

Ujutro nailazim na prvi veći problem na ovom putovanju. Imam bus prema Skaftafellu tek u 13 sat što znači da neću vidjeti ledenjak. Avantura počinje: Autostopom po Islandu. Znala sam u startu da će to biti teško, ali vrijedi pokušati jer biti na Islandu i ne vidjeti najveći europski ledenjak je uistinu promašaj. Stopiram, hladno je po prvi put, u sat i pol vremena prošlo je 5 automobila i lagano posustajem kad…nailazi turistički bus i …staje. Bus pun, nećete vjerovati, Slovenaca! Voze do prvog nešto većeg sela. MOŽE! Odande relativno brzo ustopam frajera u džipu, vozi do Reykjavika…ne može bolje jer doslovno prolazi kraj ledenjaka i sela gdje spavam. Za kavu i mafn čak je skrenio s rute i sačekao da pogledam ledenjak, ledenjačko jezero Jokulsarlon i ostavio me doslovno u Skaftafellu. To je 4 sata vožnje, samo da se zna. Pamtit ću ga zauvijek.

 

Bus ili autostop?

U Skaftafellu se može biti danima. Priroda je prelijepa, puna vodopada s jednim posebnim koji se zove Svartifoss jer podsjeća na orgulje. Iz Skaftafella opet moramo stopirati jer bus dolazi tek u 18 sati i moram ga opet platiti. Što znači opet? Naime, kupila sam kartu koja uključuje sve dionice koje su meni odgovarale i koje su na tom kružnom obilasku otoka. Platila tu kartu oko 1600kn. Međutim, ta karta uključuje buseve samo određenih kompanija, a to nisu rekli. Ispostavlja se tako da imate bus samo jedanput dnevno. I to je najveća zamjerka ovoj divnoj zemlji-jaaako loš javni prijevoz.

Najbolje je rentati auto

Najbolje je rentati auto. Ili stopirati, ali autostopom po Islandu iziskuje vrijeme i hrabrost. Ne mislim time na činjenicu da vas neko može koknuti, nego na činjenicu da je vrijeme promjenjivo. Automobili na nekim dionicama jako su rijetki (što sam i iskusila).
Iz Skaftafella ustopiram (nakon sat i pol) nekog Francuza i on me vozi do sela Skogar. Termini selo/grad su vrlo relativni na ovom otoku jer Skogar je, za naš pojam, tek naselje koje čini hostel, mali kamp i restoran. Jako lijepo mjesto. Priroda nadrealna. Prije ovog putovanja, čitajući vodiče i gledajući sličice s interneta, mislila sam da su fotke fotošopirane, ali nisu. Priroda je stvarno kao naslikana, neživnih boja i neobičnih oblika. Dolazeći u Skogar vidjet ću i famozne crne plaže u mjestu Vic.

Rejkjavik za kraj

Idući dan idem za Reykjavik, tamo ću biti do kraja ove avanture. Iz Reykjavika sam jedan dan napravila izlet u živopisno Hveragerđi. Mjestašce u kojem su geotermalne aktivnosti toliko jake da se puši iz zemlje. To iz zemlje izbija sumpor i smrdi k’o vrag. Ovo mjesto su mi preporučili jer sam se htjela malo banjati u termalnim vodama. Naravno, turistima se uvijek nudi popularna Plava laguna… Ali bila mi je privlačnija ideja kupati se u toploj rijeci umjesto u sagrađenim bazenima. Do rijeke treba pješačiti 3 kilometra u brdo. Ali vrijedilo je. Malo je zastrašujuće penjati se uzbrdo, a sa strane čuti kako ispod zemlje kuha vrela voda. Često vas se znakovima upozorava da ne stajete na neka mjesta jer je temperatura zemljine kore oko 100 stupnjeva. Mogu se rastopiti gojzerice. Došla do rijeke koja u svom toku formira male bazenčiće…divno…skidanje i uranjanje u toplu, čak i pretoplu vodu. Prelijeva se preko vulkanskog kamenja i tvori male jakuzi slapove. Mljac.

Zlatni krug

Idući dan imam let, ali tek u ponoć pa taj dan ostavljam za poznati Golden Circle koji obuhvaća vodopad Gullafoss (Zlatni vodopad), Geysir i nacionalni park Thinvellir. Za ovo Th u imenu oni imaju posebno slovo koje nemam na tipkovnici. Tu se razdvajaju sjevernoamerička i euroazijska tektonska ploča.
Island je ispunio sva moja očekivanja. Žao mi je što nisam vidjela lavu, ali jednostavno nije bilo izvedivo. Do lave treba pješačiti 15 kilometara ili uplatiti izlet koji košta oko 1200 kuna. Ostavit ću to kao motiv za novi dolazak.

 

Do sada smo imali več nekoliko zanimljivih tekstova o Islandu, no ovaj autostopom po Islandu je jedinstveni doživljaj.

Priča i fotke – Leda Franić

Travel AdvisorYouTube kanal.

Island – gdje se Islanđani druže zna Iva Vucak

Island plaća muškarcima da se dosele?