Gastronauti sletjeli na mjesečev otok

Preduskršnje vrijeme 2018. godine, grupa eminentnih stručnjaka za vrsna  „kruta i tekuća pitanja“, naširoko priznati i poznati gastronauti,  uputila se prema otoku čiji se pejzaž često uspoređuje sa mjesečevom površinom.  Otoku sira, janjetine, maslina, čipke, soli, gegića…otoku koji nas je dočekao prekriven čarobnim bijelim ruhom nalik na lagani prhki snijeg – posolicom tjednima burom nanošenom preko surovog kamenitog krajolika koja čini otočku janjetinu i sir toliko jedinstvenima – otoku Pagu.

Zahvaljujući prvenstveno gradovima i turističkim zajednicama Paga i Novalje, Camping Village-u Šimuni, Paškoj sirani te sirani Gligora, hotelu, vinariji i restoranu Boškinac, Wine & Cheese baru Trapula te bistrou Tovrnele, a i sponzorima:Electrolux-u, začinima Kotanyi te vinariji PZ Svirče s otoka Hvara, Gastronauti su na čelu s glavnom organizatoricom Karin Mimica, u zaista vrlo ugodnom i opuštajućem okružju proveli stručna i hedonistička tri dana te naučili još nešto više o svemu onome što otok Pag nudi, pa krenimo redom…

Gastronauti sletjeli na mjesečev otok.

Prvog dana Gastronauti su se uputili prema svojevrsnom zaštitnom znaku otoka Paga – Paškoj sirani koja već desetljećima djeluje u gradu Pagu, a pod čijim su okriljem prošle generacije paških obitelji nosile ponosno u sebi pečat jednog od najpoznatijih paških proizvoda koji se vinuo u sam svjetski vrh svojom kvalitetom i okusom – PAŠKI SIR. Preko osamdeset zaposlenih od čega dvadesetak pastira, vodeći računa o tradicionalnom načinu proizvodnje gdje se često koriste i ruke, brinu se o procesu proizvodnje od samog čina mužnje ovaca koje se mora provoditi dva puta dnevno, preko pasterizacije koja čini najbitniju razliku između industrijske i domaće proizvodnje, do odlaska mlijeka u pogon za proizvodnju sira te na koncu dolaska u zrionu gdje najstariji imaju i do dvije godine.

Sve to rezultira s više od deset različitih vrsta sireva, a kao nagrada za kvalitetan rad tu je između ostalih i svjetsko priznanje s osvojene dvije zlatne medalje na Global Cheese Awards-u u Engleskoj 2017. godine.

Na pitanje u čemu je tajna paškog sira odgovara nam simpatična voditeljica marketinga Paške sirane Martina Pernar Škunca, koja nam je zajedno s Bernardom Maržićem iz TZ grada Paga priredila dobrodošlicu:

Tajna paškog sira je u otoku Pagu jer sadrži esenciju istog. Aromatično bilje i zasoljena trava daju vrhunsku sirovinu za vrhunski proizvod.“

Gastronauti sletjeli na mjesečev otok.

Prepuni dojmova, a i sira kojim smo bili počašćeni u sirani, krećemo put centra grada Paga do Wine & Cheese bara Trapula gdje nas dočekuje voditelj istog Matko Kovačević. Naš sirni put doveo nas je do mjesta kulture ispijanja vina te adekvatnog uparivanja s paškim sirom, objašnjava nam Matko. Uhvaćeni u sirno-vinsku trapulu, Gastronauti se nisu dali previše smesti te su krenuli uparivati nekoliko vrsta ponuđenih paških sireva s bijelim vinom autohtone sorte Gegić, vinima PZ Svirče te kupažom vranca i syraha koje je donirao paški vinar Denis Rako.

Ali to nije sve!!! Na stolu nas je dočekao još jedan autohtoni specijalitet, tradicionalni suhi slatkasti kruh – PAŠKI BAŠKOTIN. Baškotini su majstorsko djelo ruku marljivih benediktinki iz obližnjeg samostana Sv. Margarite, a čijom prodajom pospješuju svoj samostanski prihod. Navodno je potražnja tolika da niti uz Božju pomoć ne uspijevaju namiriti gladna nepca, a pokušate li ga spraviti sami naići ćete na zavjet šutnje. Naime recept je stroga tajna. Baškotin nosi oznake IZVORNO HRVATSKO te HRVATSKI OTOČNI PROIZVOD, a proizvodi se više od tristo godina. Amen….

Gastronauti sletjeli na mjesečev otok.

Da bi u potpunosti shvatili gastronomiju određenoga kraja, dobro je upoznati se s poviješću i kulturom istog. A tu nastupa znanjem i predanošću „naoružan“ službeni vodič Mate Donadić koji nas je izvukao iz sirno-vinske trapule, proveo centrom grada Paga pripovijedajući o bogatoj povijesti otoka te odveo u galeriju „Paške čipke“ i Muzej solarstva.

Gastronauti sletjeli na mjesečev otok.

Niti Gastronauti, uz svo silno degustacijsko iskustvo, na umor nisu imuni pa nam je savršeno u programu došao red i na kratki odmor te večeru u Camping village-u Šimuni. Kampu koji se smjestio neposredno u blizini mjesta Šimuni na južnoj strani otoka, a kojega okružuju nebesko plavi Jadran i šljunčane plaže te mirnoća i miris prekrasne borove šume. Smjestili smo se u vrlo udobne i ugodne mobilne kućice koje su nam bile i prenoćište za sljedeće dvije večeri te krenuli put restorana Mali Raj u sklopu kampa, a gdje je za Gastronaute bila organizirana večera na temu Paške janjetine, skute i začinskih trava prema ideji i realizaciji chefa Nikole Leke te njegovih međunarodnih pomoćnika iz Indije i Nepala. Prije same večere, a u organizaciji pokrovitelja Kotanyi začina, kao aperitiv su nam bili ponuđeni kokteli dobrodošlice od gina, tonika i čilija. Društvo se opustilo i krenula je večera u nekoliko sljedova:

– Janjeća pašteta na brusketi na podlozi od mladog sira uz Maraštinu Marka Sladića

– Izbor otočkih sireva s baškotinom i preljevom od lunskog maslinovog ulja uz Opolo 2016, PZ Svirče

– Janjeća juha s domaćim punjenim noklicama uz Bogdanušu 2016, PZ Svirče

– Tris od domaće tjestenine janjetine, puževa i mirodija otoka Paga uz Pošip 2016, PZ Svirče

– Janjetina na pireu od boba s preljevom od majčine dušice i palentom u ovitku uz Plavac Delux 2016, PZ Svirče

– Cheesecake od skute sa sladoledom od kadulje

Tijekom večere nas je pozdravio i domaćin, vlasnik kampa Šimuni Edo Maržić te u kratkim crtama strastveno predstavio svoj novi projekt naziva ZLATNA OBALA, a u prijevodu izgradnja kanala grad Pag – Košljun vrijedan više od milijardu eura. Ideja je da se uz kanal izgrade luksuzne vile svaka sa svojim vezom za brod po uzoru na Port Grimaud, gradić pored Saint Tropeza. Obzirom na poznatu brzinu hrvatske administracije, nadamo se da će uspjeti realizirati projekt prije nego Jadran presuši.

Gastronauti sletjeli na mjesečev otok.

Sljedeće jutro odmorne je i čile Gastronaute odvelo do Novalje gdje nas je dočekala, uz predstavnike TZ Novalja, ravnateljica Gradskog muzeja Novalja Vesna Denona, provela kroz uži centar upoznajući nas s poviješću mjesta te kao krunu obilaska dovela u gradski muzej koji, osim bogate etnografske i podvodno-arheološke zbirke, u svojoj dubini ponosno čuva antički podzemni vodovod tzv. Talijanovu bužu dugačku više od 1000 m.

Buža se Gastronautima lagano stvarala i u želucu pa smo krenuli prema najsjevernijem dijelu otoka – naselju Lun. Mjestu koje je jedna od tri svjetske lokacije sa velikim brojem stabala divlje masline, a gdje su nas dočekali Zdravko Baričević i Danijel Šegota, iskusni vodiči lunjskog maslinika. Na 24 ha raste 80.000 maslina, 1000 njih je starijih od 1000 godina, a najstarija vuče porijeklo iz biblijskih vremena. Mjesto kao iz bajke, rajski vrt okružen plavetnilom mora, najegzotičniji kutak otoka, slobodan sam reći – istinsko osmo svjetsko čudo, remek djelo prirode, a 1963. zaštićeno kao botanički rezervat. Može li bolje?! Naravno da može kada se pod krošnjama iskusnih maslina počne širiti miris sipinog rižota te pašticade s domaćim lunjskim makarunima.

Veličanstvo simfonije okusa u jednostavnosti jela potpomognuto hvarskim plavcem vinara Andre Plenkovića te vinom Škrlet Florijanović. A makaruni su bili najbolji na svijetu pošto ih je pripremao čovjek očigledno genski specijaliziran za iste, sudeći prema prezimenu – Šime Makarun. Zajedno sa svojom suprugom Vedranom te grobnišćicun Grozdanun bili su zaduženi za ispunjenje trbušne buže vidno zadovoljnih Gastronauta, a ugostiteljsko su iskustvo tesali kroz obiteljski obrt više od pedesetak godina – nekad svratište, a danas renomirani bistro Tovrnele sa specijalitetom kuće – vlastitom paškom janjetinom. Nikad se u životu nisam pismeno zahvalio niti špagetu, niti tortelinu, a niti njoku ali zato….. Makaruni hvala Vam!!!

U Lunu smo posjetili i jedinu uljaru vlasnika Želimira Badurine koji nam je objasnio da je posebnost lunjskog ulja u fenolima. Naime u prvoj dekadi desetog mjeseca kada tradicionalno počinje berba, na samonikloj sorti oblici imaju visoke udjele fenola za razliku od sadnica vlastitog korijena čija vrijednost s vremenom opada pa preferiraju raniju berbu zbog bolje kvalitete ulja.

Kao kruna cijeloga dana na red je došao i tri u jednom – hotel, restoran i vinarija Boškinac. S glavne ceste koja ide prema Staroj Novalji, putokaz nas usmjerava u desno, prema miru i tišini zelenila vinograda i stasite borove šume, mirisima aromatičnog bilja vrijeska i kadulje, nasadima maslina…. daleko od bilo kakve gužve i gradske vreve u istinsku oazu mira. Tu se smjestio reprezentativni objekt, boutique hotel Boškinac izgrađen od strasti i kamena na predanoj obiteljskoj tradiciji koju je započeo proizvodnjom vina još djed Boškinac.

Upravo u njihovu vinskom podrumu kreće još jedna vrhunska eno-gastro priča kojoj su prisustvovali Gastronauti. Dočekao nas je Boris Šuljić, vlasnik hotela Boškinac i to prvim u povijesti proizvedenim pjenušcem na otoku Pagu te spomenuo kako je vinski podrum oduvijek bio način života njihove obitelji. U blizini vinarije se nalazi vinograd površine pet hektara te jedan nešto manji u Posedarju. Njegujući tradiciju, u njihovoj je proizvodnji nezaobilazna autohtona sorta Gegić, koliko god teška i prevrtljiva bila. No kao takva je i veliki izazov za Borisa pa je baš od Gegića stvorio u potpunosti organsko vino „Ocu“ posvećeno njegovom tati.

No Boškinac je ipak najpoznatiji po crnim vinima cabernetu i merlotu koji odležavaju u francuskim te nekolicini talijanskih bačava, a na spomen crnog Boškinca istinski znalci znaju da je riječ o vinu koje je neprekidno u vrhu domaćeg vinarstva. Lagano načeti taninima, uzdižemo se vertikalno u Boškincu do njihova ljupkog restorana koji odiše ekskluzivnom mirnoćom te je kao takav savršen ambijent za ono što su nam u hotelu pripremili, a to je večera na temu Paškog proljeća:

– Carpaccio od peškarije na želeu od mišance i kremu od bosiljka, Gegić 2016, Boškinac

– Vinogradski puževi na kremi od peršina i varijacijama divljeg koromača, Sauvignon 2016, Boškinac

– Raviol od skute s umakom od kadulje, prahom suhe ovčetine i salicornijom, Boškinac bijeli cuvee 2015

– Janjeći butić na kremi od čimulica, ukiseljeno mlado povrće i mladi bodulski krumpir, Plavac Reserva 2010, PZ Svirče

– Paška jabuka – Prošek Boškinac

Boris Šuljić – Boškinac je bio domaćin kakav se samo poželjeti može te mu iskreno želim svu sreću na putu ostvarenja svih njegovih poslovnih ciljeva, između ostalog i radi vrhunske dodatne vrijednosti Novalje pa i otoka Paga.

Kako potpisnik ovog teksta „kondicijski“ nije bio na nivou Gastronauta da posjeti u jutarnjim satima još i siranu Gligora, uz dozvolu svog gastro suputnika, široj javnosti poznatijeg kao Gastrobajtera Maka Jovanovića, u nastavku prilaže njegove dojmove o jednoj od najnagrađivanijih sirana u svijetu – sirani Gligora:

Gastronauti su zadnjim snagama svoje želuce primakli sirani Gligora u Kolanu. Ponovo smo prije degustacije navukli bijele kute i obišli pogone, a zamijetili smo da kod Gligore većinom rade žene za razliku od Paške sirane gdje sireve premeću stasiti otočki muževi. Sirana obitelji Gligora, vjerojatno starih grčkih korijena kao i obitelji ovog prezimena koje žive na jugu Italije, najnagrađivanija je u državi, a i šire u regiji. Svojim su proizvodima se dobrano približili najboljim talijanskim proizvođačima, a pomogli su se EU fondovima 2009. godine da podignu moderno zdanje u Kolanu kroz koju se Gastronautovi specijalisti obavili jutarnju vizitu.

Dodajmo, siranu je uzdigao naš domaćin Ivan Gligora, a još je njegov djed Frane 1918. godine počeo samostalno proizvoditi Paški sir, te ovčarstvo i vještine pravljenja sira prenio na Ivanove roditelje, Šimuna i Evicu. “Većina obitelji se na otoku bavila se sirom, a moja je od 1960-ih godina bila uključena u kolansku zadrugu koja je otočke sireve plasirala diljem bivše države. Završio sam za mljekarskog tehničara u Kranju, to je tada bila jedinstvena četverogodišnja škola. Imali smo dnevnu praktičnu prasku, doslovno radeći u mljekari, a kad smo izašli vani iz te škole, mogli smo zasjesti na bilo koje traku i voditi procese u bilo kojoj drugoj mljekari tadašnje države. No, i danas otkad osvajamo nagrade po cijelom svijetu, Paški sir nažalost je i danas u svijetu, osim u stručnim krugovima, nepoznat proizvod. Kad smo se pojavili na natjecanjima bili smo potpuno iznenađenje, a još tada pogon nam je bila sirana uz obiteljsku kuću s proizvodnjom od 140 tona ” – prisjetio se Gligora.

Stoji da je otok Pag, otok mjesečeve površine i surovog, kamenitog krajolika, tisućljećima deran orkanskom burom, kao takav vrlo često i negostoljubiv. No tko uopće o tome može razmišljati dok ga napušta noseći u nepcu svu čar okusa njegovih delicija te srdačno i veliko gostoprimstvo Pažana koji su ugostili Gastronaute na još jednom njihovu studijskom putovanju koje će definitivno ostati u predivnom sjećanju. Sjećanju s okusom soli…

 

Find affordable accommodation on Booking.com