Hrvatski tjedan 2018

Hrvatski tjedan

Hrvatski tjedan

Upravo je završen „Hrvatski tjedan“ na skijalištima. Tako ga zovu samo kod nas. U Austriji i Italiji ga baš i ne prepoznaju. Naime svake  godine se kroz medije provlači neprovjerena i napamet izrečena tvrdnja o stotinu, dvije stotine pa i tri stotine tisuća naših sugrađana koji odlaze na skijanje.

Neki curetak bi stao na granicu i dok bi kamere švenkale po kolonama ona bi mudro zborila u stilu „ima se, može se, tri stotine tisuća“ i slične nebulozne tvrdnje. Kad bi bolje pogledali snimku vidjeli bi da većina automobila ima strane tablice jer su to većinom gastarbajteri kojima završavaju praznici i vraćaju se kućama.

Kronplatz u Italiji je našima najpopularnije skijalište. Ukupno sa širom okolicom ima oko 12.000 kreveta. U tjednu koji je završio je na brdu bilo najviše Hrvata, ali je bilo i drugih. Seve i druge pevaljke su treštale iz zvučnika Apres ski barova, dok je mlađahna populacija nostalgično mijenjajući žarulje ispijala viljamovke na metar.

Hrvatski tjedan
Kronplatz

Kad bi tim kapacitetima pripojili druga, nama najpopularnija, skijališta kao što su Nassfeld, Bad Kleinkirchheim, Gerlitzen, Obertauern, Sexten, Alta Badia i još neka manja te kad bi svi kreveti bili puni Hrvata teško da bi prešli brojku od pedesetak tisuća. Još da tome pridodamo one avanturiste koji autobusima putuju 18 sati do Francuske, ljubitelje ćevapa koji odlaze u Bosnu i kobasa koji završe na najbližim zimovalištima Slovenije zaustavili bi se daleko ispod sto tisuća.

Hrvate kao goste vole. Nitko ne komentira da nose sobom sarme, vino i mineralnu za gemište (jer talijanska ne valja). Nikome ne pada na pamet da hrvate prozove sarma turisti kao što mi volimo posprdno zvati Ostale Slavene koji dolaze kod nas kad nitko drugi neće.

U tome je poanta i u Austriji i Italiji. Naime, Hrvatski tjedan odlično pada u vrijeme polusezone. Nakon što su bogati zapadnjaci otišli u svoje velike gradove, od Tri kralja do prve subote u veljači, znači čitav siječanj, traje polusezona iako se i to mijenja. Prije desetak godina Hrvati i Slovenci zaista su bili među jedinim gostima, no porastom standarda je sve više Mađara, Čeha, Slovaka, Poljaka, Srba, Ukrajinaca i Rusa. Ovi tjedni su i najbolji za skijanje jer je ljudi  50% manje pa nema reda na žičarama i u restoranima. Cijene su također nešto niže.

Ono što je u Hrvatskoj 1.kolovoza u Alpama zadnja subota u siječnju ili prva u veljači. Tada počinju školski praznici u zapadnoj Europi i skijališta se napune kao kad u Dubrovnik stignu 3 kruzera u pola sata. Za nas skijaše bolji period počinje opet u ožujku kad turisti odu doma.

Upravo tako – turisti. Većina skijaša, osim lokalaca iz alpskih zemalja, skija samo tjedan dana godišnje i to uglavnom zbog djece. Vrlo mali broj pravih skijaša ode nekoliko puta u sezoni uživati u ovom sportu.

Hrvatski tjedan
Piz Arlara, Corvara

Skijanje je prvenstveno sport pa se valja pripremiti. Na žalost  većina dolazi iz uredske fotelje direktno na stazu. Tako dovode u opasnost i sebe i druge. Prvi dan još se nekako spuštaju na svježinu, drugi već bole noge, a treći su noge ko hrenovke. Staze su praznije, a lokali puniji.

Koliko god se klijenti natežu s agencijama oko traženja popusta ili jeftinijeg smještaja, toliko potroše u gostionama. Viljamovke, pive i pjenušci teku potocima u Apres ski barovima. Nešto kao spoj Zrća i Hvara. Znam nekoliko barova koji tog tjedna ostvare veći promet nego u dva mjeseca sezone. Zato nas i vole. Znaju da horda dolazi na tjedan dana, da će popiti sve zalihe, pokupovati skijašku opremu u trgovinama u kojima rasprodaje počnu 1.4. kad završi sezona i otići doma. Putem će ekipa još izdašno pomoći lokalnim budgetima austrijskih sela plaćajući kazne za prebrzu vožnju i svi sretni.

Skijanje košta koliko i ljetovanje. Na stranu da Hrvati uglavnom ljetuju kod rođaka, prijatelja ili jednostavno doma. Najam apartmana košta kao na Jadranu. Treba uzeti u obzir da nisu sva skijališta istog cjenovnog ranga. Alta Badija je kao Hvar, Kronplatz kao Makarska, a Gerlitzen kao Filip Jakov.

Hrvatski tjedan

Cijene bitno variraju ovisno o kategoriji, udaljenosti od staze i imagea samog skijališta. Koliko tko potroši na smještaj te boravi li u hotelima za tristotinjak ili više eura za noć ili u apartmanima za stotinjak Eura za četiri osobe je individualan izbor. Baš kao i na Jadranu. Negativnu sliku o skijanju kao elitnom sportu su posijali populisti skupljajući jeftine bodove u dijelu javnosti koja nema pojma o tome što je skijanje i koja usrdno svake godine pljuje po sljemenskoj utrci.

Skijanjem se bavim više od tridesetak  godina. Počeo sam kao učitelj skijanja i prošao sam manje više sva skijališta koja vrijede. Profesionalno gledajući većina mjesta u Austriji i Italiji ulaže svake godine ozbiljan novac. U tih tridesetak godina su sve žičare barem jednom promijenjene za nove, brže i udobnije stoga ne čudi cijena od  250 E za tjednu skijašku kartu. Vrijedi svakog centa.

Hrvatski tjedan
Nassfeld

Nekadašnji Gasthausi su pretvoreni u hotele, sobe u apartmane, mjesta investiraju u atrakcije poput muzeja, uređuju se središta gradića, poboljšava prometna infrastruktura… Da jena Jadranu učinjeno pola od svega bili bi prvaci svijeta. Zamislite da gradići poput Trogira ili Crikvenice ulažu svake godine tridesetak milijuna eura u turističku ponudu.

Uz turističku ponudu raste i poljoprivreda, mljekarstvo i stočarstvo. Skoro je nezamislivo da se u restoranima i hotelima prodaje hrana ili vino koje nije iz regije. U dućanima se može negdje na dnu police naći vino iz Sicilije, no većina su iz regije. Takav održivi razvoj turizma donosi korist svima, a ne samo iznajmljivačima pa se nitko ne buni .

Sela i regije su se dogovorili: mi radimo sir i špek, vi jabuke, treći će imati žičare i hotele i svi zadovoljni. Tako se radi turizam. Bez stranih ulaganja i sličnih nebuloza koje propagiraju domaći uhljebi. Turizam je u brdima obiteljski posao od kojeg dobro žive ljudi iz zabitih krajeva udaljeni od velikih gradova i jake ekonomije.

Hrvatski tjedan
Sexten/Helm

Gledam prije neki dan mondenu Corvaru iz žičare koja za deseak min. stigne na vrh brda. Okružena je ogromnim planinama. Iz nje se moglo samo kroz dva brdska puta preko visokih prijevoja da bi stigli u istu takvu dolinu i tako dalje danima do neke civilizacije. Do šezdesetih gotovo da nije bilo ničega. Tada je sagrađena prva prava cesta. Talijani su ih nakon rata oteli Austriji i pripojili sebi. Danas su La Villa, Corvara i San Cassiano u Alta Badiji gastro središta Južnog Tirola s čak tri Michelinova restorana, brojnim upscale hotelima, apartmanima, te 150 žičara u sistemu Sella Ronde.

Priča o Hrvatskom tjednu i skijanju kao sportu je završila kroz razvoj skijališta kojem smo i mi pridonijeli. Razvoj nije bio samo kroz investicije. Dogodio se i kroz svijest ljudi koji su od zatvorenih i sumnjičavih brđana postali otvoreni domaćini kojima su svi jednaki i dobro došli.

Hrvatski tjedan
Jimmy Hutte, Passo Gardena

Bez obzira na registracije na automobilima. Svi su jednaki. Rusi, Srbi, Hrvati, Nizozemci, Nijemci, Talijani… ionako svi uglavnom dolaze u nekom „svom“ terminu. U veljači se Hrvati na skijalištima, osim poneki vikend, mogu nabrojati na prste.

Šteta jer većina nikad neće naučiti skijati. Da bi naučili treba otići u brda još barem dva puta tijekom sezone koja traje šest mjeseci – od početka prosinca do kraja travnja. Za učenje skijanja postoji nekoliko bitnih uvjeta. Prvi i najvažniji je da taj sport treba voljeti i imati malo talenta. Drugi je da treba imati školovanog učitelja, barem na neko vrijeme, jer samo takvi znaju prenijeti i pokazati skijaške likove i treći je jednostavan. Na skijanje treba ići što je moguće češće.

Travel AdvisorYouTube kanal.

Kako odabrati opremu za skijanje ?

Alta Badia – ekskluzivno skijalište u srcu Dolomita

Seminar učitelja skijanja – Sexten 2017