Sama u Tajlandu – istina ili izazov

Istina ili izazov

Od malena sam željela putovati i istraživati. Kada sam konačno bila dovoljno samostalna da se otisnem u svijet bez roditelja krenula je duga potraga za suputnikom. Hrabrost nije bila na popisu mojih vrlina, pa mi putovanje solo nije ni padalo na pamet. Postepeno sam zaključila da putovanje u paru donosi složene pregovore oko usklađivanja termina, destinacija i budžeta. Na kraju ne bih nigdje otputovala. Bilo mi je mrsko da sudbina mojeg putovanja ovisi o nekoj drugoj osobi. No sama pomisao na izlazak iz komfort zone me plašila. Silno sam se željela tome oduprijeti. Unazad par godina zadala sam sebi izazov: ići ususret svome strahu.

Sama u Tajlandu

Sama u Tajlandu

Svaki početak je težak, ali jednom kad se krene, tada sve teče više- manje glatko. Pobijediti strahove je divan osjećaj. Zašto ga onda ne iskusiti što češće?

Uvijek putujem sama, svjesna da sam baš sama sebi najbolje društvo. Na putu upoznam puno ljudi jer me situacija prisili da pitam informaciju, poslušam tuđa iskustva, pa i sretnem zanimljivo i duhovito društvo. Ovog sam puta otišla daleko van Europe, na Tajland, naravno u vlastitoj organizaciji. Nisam imala pojma gdje idem, niti sam išta planirala. Znala sam samo da želim opušteno putovanje. Neću lagati, bilo me je strah. Strah je uvijek prisutan. Pitanje je samo koliko ću mu dopustiti da zavlada mojim životom.

Sama u Tajlandu

Poletjela sam jednu nedjelju u siječnju. Avio kompanija je preporučila dolazak na aerodrom 3 sata prije leta. S obzirom na to da sam pročitala previše loših kritika nove zračne luke u Zagrebu bila sam tamo u 6,30 ujutro, prva na redu i čekala da se otvori šalter za check in. Moje brige vezane za aerodrom bile su potpuno neopravdane. Slatko sam se nasmijala sama sebi.

Let, transfer i slijetanje u Bangkok protekli su u najboljem redu. Čim sam sletjela oduševila me susretljivost osoblja koje mi je na engleskom jeziku detaljno objasnilo kako doći gradskim prijevozom do željene stanice i ponudili mi asistenciju pri kupovini karte. I nanovo, sve je bilo jednostavnije nego što sam očekivala!

Hotel vs hostel

Sama u Tajlandu

Razumijem da se neki ljudi zaziru od toga da moraju dijeliti sobu s nepoznatima i žele svoju privatnost, no ja ću uvijek odabrati hostel. Ionako ne idem na put da bih vrijeme provodila u sobi. Sa sobom nosim čepiće za uši, maskicu za oči i džepnu lampicu- moj survival kit. U hostelu sam opuštenija, imam osjećaj da sam zaštićena. Tu su cimeri da im se obratim za pomoć ili pitanje, a voditelji i recepcioneri su, prema mojem iskustvu, manje formalni od onih u hotelu

U mom slučaju se vlasnica svakome od nas posvetila i dala nam obavijesti i preporuke što pogledati, kako stići na odredište, gdje uštedjeti i na što pripaziti. Kao da imaš turističkog vodiča koji ti sve organizira, ali te pušta da ideš svojim tempom. Sve je opušteno.

U hostelu sam imala cimera koji je istog dana kada i ja kretao za Koh Phangan. On je već bio tamo pa sam opet imala društvo i pomoć. Bila sam kao kufer koji bi sjeo u taksi i uživao. Naravno, zimske smo jakne ostavili u hostelu u Bangkoku bez ikakve nadoplate.

Bangkok – Koh Phangan

Sama u Tajlandu

Za putovanje od Bangkoka do Koh Phangana birali smo jeftiniji prijevoz- noćni autobus. Dobili smo dva sjedala za svakog putnika, dekicu, vodu i sok (uključeni u
cijenu) i najbitnije: wc! Pred jutro smo stigli do pristaništa, kupili karte za trajekt, i tek kad smo pristali na otok mogli smo uzeti svoje torbe iz autobusa. Stalno mi je kroz glavu prolazilo isto pitanje: „Čega sam se toliko bojala???“

Na otoku nema javnog prijevoza već samo taxi. Cijenu obavezno treba dogovoriti prije početka vožnje. Odabrala sam prvi hostel koji sam vidjela: 3 eura noćenje u osmerokrevetnoj sobi s dva tuša i wc-a, te bazenom ispred vrata. Veći broj noći sam provela sama u sobi jer u tom periodu boravi malo turista. Osoblje je susretljivo i osjećate da im je želja da vam ugode.

Sama u Tajlandu

Lokacija me nije oduševila pa me moj nemirni duh poveo u potragu za biciklom kako bih našla ljepši krajolik. Tražeći prijevozno sredstvo susrela sam Bobija koji mi je povoljno iznajmio bicikl. On je tek nedavno pokrenuo svoj hostel & bicikl biznis. Uz povoljan najam dobila sam još savjeta gdje, što i kako posjetiti. Da vam mama ostane mirna preporučujem putno osiguranje jer je promet kaotičan, no bolnica ima na svakom koraku.

Koh Phangan je dovoljno mali otok da ga se može u jednom danu proputovati i biciklom. Slovi kao raj za vegane, uz bogatu ponudu mesnih jela. Jug otoka je poznat po Full Moon partyu i mnoštvu hostela. Sjever je znatno mirniji, ima ljepše plaže, no zato nema hostela. Nikakav problem! Noćenje u hotelu je koštalo oko 12 eura.

Sama u Tajlandu

Biciklom sam posjetila mnoge uvale i birala plažu i mjesto gdje ću se počastiti hranom, a kada bih se, na brdovitom djelu otoka odmarala umorna od bicikliranja prilazili su mi domaći stanovnici i turisti da me pitaju da li mi treba pomoć. Tamo zaista nikad nisi sam!

Vratila sam se s izleta na jug otoka, u svoj hostel, s namjerom da odmaram. Kako Bobija nije bilo u gradu dobila sam uputu da se javim u susjedni hostel gdje rade njegovi prijatelji i tamo vratim bicikl. Njegovi prijatelji su postali moji prijatelji, a moje putovanje, koje je trebalo biti solo odmor na moru uz knjigu i sunce, pretvorilo se u bogati društveni događaj.

Sama u Tajlandu

Strah prije puta će ostati neizostavan početak svake nove avanture. Isto kao što će me odvažnost kojom se otisnem na to putovanje bodriti da ne odustanem od svojih snova. Ne želim da neko drugi odlučuje o mojem životu.

Nemam vremena čekati da se razni suputnici odluče da li žele vidjeti svijet ili ne. Uzimam u ruke kormilo, sama odlučujem gdje ću i kada otići jer znam da me na putu čeka nezamisliva avantura u kojoj neću biti usamljena ni tren.

Sama u Tajlandu

Travel Advisorputovanja

Posjetite naš YouTube kanal.

Bangkok – gdje odabrati smještaj

Otoci u Tajlandu koje sanjate…

Tajland – istraživanje internetskih slika