Lancaster iz prve ruke Žakline Grgić

Lancaster –

Drugačija Engleska

Iako su vjerojatnosti da ćete ‘slučajno’ naići u Lancaster bliske nuli, zanimljivo je vidjeti nešto drugačije u Engleskoj od samog Londona.

Moj povod za dolazak ovdje bila je tromjesečna ERASMUS+ stipendija za studijski boravak na Sveučilištu Lancaster (Lancaster Univeristy).

Smješten na sjeverozapadu Engleske,

tik uz obalu, sa svojih 50 000 stanovnika (13 500 studenata) pripada regiji Lancashire, tipičnom britanskom zelenom krajoliku s brojnim farmama i prirodnim ljepotama. Najbliži veći grad je Manchester koji je udaljen sat vremena vožnje vlakom, a od poznatijih lokacija pola sata treba do Lake Districta.

Danas je poznat po Sveučilištu koje spada u top 10 u državi. Kroz povijest je bio poznat po zloglasnom dvorcu Lancaster koji dominira konturom grada. U njemu je bio zatvor te je izvršeno najviše smrtnih kazni u povijesti Engleske.

Rat dviju ruža

Onima koji proučavaju povijest odmah će biti jasno zašto se na grbu grada nalaze crvena i bijela ruža. U drugoj polovici 15. stoljeća ovdje je održan rat između dvije kraljevske obitelji-Lancastera i Yorka, koji je rezultirao u smrti obje loze. Povod je naravno bio borba za prijestolje, a na kraju je dinastija Tudora došla na vlast.

Grad na rijeci 

Na prvi dojam Lancaster ostavlja kao mali San Francisco, radi svojih izmjena ravnina i uzvisina te tipičnim kućama u nizu. Kroz grad teče rijeka Lune te zbog toga ima nekoliko kanala po kojima se odvijaju turističke vožnje.

Ovdje još uvijek imate priliku voziti se u double deckerima, no kako postoji samo jedan ulaz u autobus, javni gradski prijevoz je iznimno spor. Osim brežuljka na kojemu se nalaze dvorac i jedna katedrala (od dvije), samu jezgru grada čini mala shopping-zona, gradska vijećnica sa zanimljivim povijesnim muzejom te glavni gradski trg.

Naglasila sam to ‘zanimljivim’ jer već dugo nisam vidjela neki mali, ali iznimno kompaktan i bogat muzej. Ulazi u muzeje su besplatni, odnosno rade po principu donacija. Osim ovog posjetila sam i Maritimni muzej.

Od dućana nema previše izbora, tako da se u shopping ide u Manchester ili neki drugi veći grad. Dakako da u gradu ima Starbucks, Costa Coffee, McDonald’s, KFC, itd. od poznatijih lanaca.

Bogata gastro ponuda

Obzirom na veličinu grada, ima dosta restorana internacionalne kuhinje, od talijanskog do tajlandskog. Vjerujem da je razlog tome iznimno veliki broj studenata iz cijelog svijeta, pa je grad među Britancima poznat kao sveučilišni grad.

Restorani s domaćim specijalitetima ne odlikuju posebnom hranom – obično su to razni burgeri, fish&chips i slično, ali je zato ambijent svakog restorana ili bara tipičan britanski, pa tako ima nekoliko njih smještenih u luksuznim kamenim kućama.

Odlazak u pubove na pivu navečer te često igranje društvenih igara je ritual. Ostavlja dojam mira jer se ide u pub prvenstveno radi društva. Prvi put je bilo čudno vidjeti kako muškarci od oko 40 godina piju čaj te igraju Rizik, no kad se shvati njihov mentalitet, postane normalno.

Sve nekako ide polako i opušteno, možda i previše polako, no to opet ovisi na što ste naviknuti. Grad ima jednu od najnižih stopa kriminaliteta u cijeloj državi pa je siguran u svako doba.

Pogled na grad

Kako bi se dobio najbolji pogled na grad i zaljev, vrijedi se popeti do Williamson parka koji je idealno je mjesto za dan na otvorenom.  Ima nekoliko igrališta za djecu, malo jezero s patkama te kuću leptira. Ashton memorial– spomenik koji je muž (milijunaš, naravno) izgradio početkom 20. stoljeća u spomen na svoju suprugu, danas služi kao vidikovac.

Na 10-ak minuta vožnje od centra grada je drugi mali grad nazvan Morecambe. Bio je poznat kao ljetna rivijera ovog dijela Engleske. Danas grad izumire jer se brojno stanovništvo odselilo, no velika pješčana obala ostaje. Vidljiva je velika razlika između plime i oseke.

Neću reći da dodate Lancaster na svoju ‘bucket listu’, no ako ćete imati priliku ići prema sjeveru/Škotskoj, zaustavite se ovdje bar za kratki odmor.

Gradom vlada ljubazna i mirna atmosfera, a odlična je prilika za upoznavanje lokalnih ljudi koji govore tipičnim britanskim naglaskom (iako treba uhu da se privikne!).

Žaklina Grgić