Prebukirano ljeto

Prebukirano ljeto

Ovog se ljeta proširila priča o tome kako lokalne zajednice pate pod najezdom turista.

Zašto se javnost uzbunila oko toga i što  je istina?

Činjenica je da se mnoge popularne destinacije širom svijeta moraju probuditi iz svog turističkog sna jer se problemi lokalnog stanovništva neće riješiti sami od sebe. Potrebna je suradnja svih subjekata koji utječu na turizam i koji imaju korist od njega. Ovaj problem je prerastao sitne lokalne interese i prešao na viši nivo gdje se uplela politika.

Urbana središta poput Barcelone i Venecije na prvom mjestu, su na dobrom putu da se pretvore u muzeje u kojima više nema mjesta za lokalno stanovništvo. Ako se tako nastavi, a Venecija je već blizu toga, lokalci će odseliti iz grada i prepustiti svoje nekretnine instant turizmu.

Da li je to dobro?

Možda je kratkoročno za one koji se bave turizmom, no takvi su u manjini. Barem je tako u razvijenim zemljama gdje turizam nije u prvih deset grana businessa. U Hrvatskoj je , na žalost, drugačije pa je turizam glavna grana od koje država ubire prihod. Tim gore za sudbinu Splita i Dubrovnika, tj. građana tih gradova. Ako se trend nastavi pitanje je gdje će se živjeti i tko će ostati u gradu?

Što je dovelo do takve situacije?

Varate se ako mislite da iza porasta broja turizma stoji neka mudra strategija razvoja vlade ili bilo koga drugoga. Kad bi tako bilo ne bi se to dogodilo.

Promjene su se dogodile stihijski. Ne mislim tu samo na Hrvatsku nego i na mnoge druge destinacije.

1) Cijene avio karata i sukladno tome ostalih oblika prijevoza padaju iz godine u godinu. Primjerice, na Island se počelo odlaziti kada su lokalne avio kompanije, te za njima još neki Low Costeri snizili cijene avio karata i povezali taj udaljeni otok s više poletišta u Europi i Americi. Isto se dogodilo u Zadru, Splitu i Dubrovniku. Onog dana kada su LC povećali broj letova za te gradove, drastično se povećao broj turista. Nemiri i sukobi na južnom Mediteranu su također djelomično krivi. Avio kompanije ne mogu imati prazne avione na zemlji, oni moraju negdje letjeti. Tako su preusmjereni prema Islandu, Hrvatskoj, Španjolskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i tako dalje. Gladna emitivna tržišta poput Engleske, Njemačke i Skandinavije sao čekaju neku novu destinaciju koja je jeftinija od njihove zemlje. Manje više svejedno koju.

2)   Gradovi uglavnom nisu dočekali spremni najezdu turista. Infrastruktura na Islandu ili u Splitu nije takva da u par mjeseci može biti dva ili tri puta više povremenih stanovnika. Nisu ceste niti ulice, nisu ugostiteljski objekti, niti bolnice, policija, doslovce nitko nije spreman primiti toliki broj ljudi. Tako nešto se ne može promijeniti preko noći. Potrebna su velika ulaganja u infrastrukturu da bi jedan grad od 250.000 stanovnika mogao na par mjeseci primiti još barem toliko ljudi svaki dan. Takva ulaganje vjerojatno ne bi donijela profit jer je sezona kratka pa tu dolazimo do drugog velikog problema. Neki veliki gradovi su učinili još gore. Kako bi smanjili pritisak u centru grada kroz razne kampanje su usmjeravale turiste prema dijelovima grada gdje se živjelo relativno mirno te time direktno naštetili kvaliteti života svojim stanovnicima. New York i Amsterdam su primjer za to.

3)   Putničke organizacije kao što su kruz kompanije, putničke agencije, razni online sustavi za šeranje kaučeva, smještaja, svega i svačega, Low costeri avioni i busevi… su okrenuti prema sebi i rastu profita. Njih je malo briga na loš utjecaj koji su sami stvorili na lokalno stanovništvo. Kruz kompaniji je u interesu prodati što više krstarenja koja će stati u Dubrovniku, Rodosu ili Veneciji. Kako je lokalnim stanovnicima je njima svejedno. Prijevozničke kompanije svoju dobiti vide kroz broj prevezenih putnika za što će učiniti sve što mogu pa čak i dati besplatne karte. Što će ta silna masa ljudi raditi u jednom malom Splitu ili Rejkjaviku je njima svejedno. Putničke agencije rade isto, žele prodati što više aranžmana.

To su glavni razlozi koji su doveli do prekomjernog broja turista na Mediteranu ovog ljeta. Ne neka strategija, samo interesi pojedinih grupacija.

Nije samo u Europi takva situacija. Jednako , ako ne još gore, su pogođene destinacije poput Tajlanda ili Balija u Indoneziji te  „rajskih“ otoka diljem svijeta jer je njihova infrastruktura daleko lošija od naše. Nema brzih auto cesta, dovoljno pitke vode, komunalnih službi, bolničkog sustava i tako dalje.

Što učiniti?

Sad dolazimo do politike. Lokalne uprave, pokrajinske i na kraju državne moraju postići dogovor sa svim subjektima uključenim u turizam. Ako mislite da hrvatska zarađuje od turizma onda se varate. Većinu tog kolača pojedu svi ostali koji su u tom businessu. Od prihoda silnih milijardi kojima se hvale (iako nitko ne zna koliko je to vjerodostojno) u državi ostane 2 do 3 % (prema statistikama UNWTO). Stoga je potreban dogovor i ograničenje broja turista u kratkom periodu ljeta. Ako vas zanima Barcelona ili Dubrovnik dođite u siječnju ili veljači. I tada je sve lijepo kao i usred ljeta osim što nije gužva i nije vruće, a ugodno je. Tako bi bili svi sretniji dugoročno gledajući. Turisti i hoteli i svi ostali uključeni u taj posao. Naravno da to zahtjeva radikalne rezove i puno truda i ulaganja u sadržaje koje će turiste privući u tim mjesecima, no dugoročno se to isplati.

Na kraju i dalje ostaje problem lokalnog stanovništva. Drago mi je pročitati vijest kako je otvoren još jedan luksuzni hotel u nekoj predivnoj uvali, ali što mi imamo od toga? Ništa bitno. Drago mi je čuti da je Split prepun turista, ali kako je mladima koji žele studirati i odseliti od roditelja? Mogu li unajmiti stan za neku pristojnu cifru ako je isti inače 100E, ili više, po danu? Zar će fakulteti ostati prazni jer djeca neće imati za život u gradovima? To se događa u Barceloni i ljudi se bune jer nestaje kvalitetan način života za račun turizma.

Ne treba zaboraviti da Mediteran nisu smo građevine i plaže nego i način života koji žele osjetiti mnogi sa sjevera. Ako taj autohtoni doživljaj nestane onda čemu sve to?

Boriti se visokim cijenama nije opravdano jer onima koji bi došli postane preskupo, a onima kojima nije neće doći jer znaju da je gužva. To je problem s kojim s ove godine susrela Hrvatska. Posljedice će biti vidljive u nekoliko narednih sezona. Da li smo na dobro putu ili ne? Vidjet ćemo. Turizam je vrlo osjetljiv i samo neki loš događaj može preko noći urušiti čitav sustav.

Broj turista u svijetu premašuje milijardu i dvije stotina milijuna od čega je polovica u Europi. Turističke regije sve bilježe veći rast od Europe koja ima samo 2% rasta. To znači da su i druge svjetske regije stvorile preduvjete za dolazak ili ostanak svojih turista. Pogotovo Amerike i Azija. Treba analizirati podatke i dobro promisliti kako dalje. Prebukirano ljeto nije rješenje za zaradu.