Šangaj – tržnica brakova

Kristina Belec nas vodi na tržnicu brakova u Šangaj

  • Veze & brakovi u Kini – Ma što sad ljubav ima s tim?

ili

  • Shanghai Marriage market – Ljubav na kineski način

 

Šangaj nije samo ogromna metropla. Ima i svoju dušu.

Iznimno zanimljivija je bila šetnja glavnim šangajskim trgom u subotu rano prije podne. Tražeći predah od nesnosne vrućine i vlage zraka, prijateljica i ja sakrile smo se u debelu hladovinu People’s squarea.

Tamo nas je dočekala užurbana masa uglavnom starijih ljudi. Na prvi pogled činilo se kao uobičajeni sajam, no radilo se o živoj inačici rubrike „ženidba/udaja“ iz oglasnika (人民公园相亲角, rénmín Gōngyuán xiāngqīn jiǎo ili doslovno „People’s Park blind date corner“) u režiji zabrinutih, očajnih, ali ujedno i entuzijastičnih majki, očeva, baka i djedova kako sa „životopisima“ svojih slobodnih potomaka traže odgovarajuće bračne partnere ili u najmanju ruku dogovaraju im spoj na slijepo u.

Stariji kinezi uglavnom nemaju mirovinu, zbog čega im je vrlo važno da se sin ili kćer ožene, odnosno udaju jer se kao samci kasnije teško mogu brinuti o njima. Zbog toga su roditelji u nekim pokrajinama Kine, pa tako i u Šangaju postali eksperti su za pronalaženje partnera za spoj na slijepo za svoju djecu. Time se aktivno počinju baviti već oko lipnja u nadi da će dijete tijekom jeseni i zime, pa do doba Proljetnog festivala već biti u braku ili barem u ozbiljnoj ljubavnoj vezi.

Tržnica brakova

U Šangaju je teško pronaći sugovornika koji govori engleski, a naše poznavanje kineskog još nije na tako visokoj razini, ali ipak smo se uspjele ponešto doznati, pa pomalo se i šokirati saznanjima.

Svaki vikend od 12:00 do 17:00 sati roditelji, uglavnom mladića do 28 godina i djevojaka do 25 godina razmjenjuju informacije o svojim sinovima i kćerima kako bi im pronašli prikladnog bračnog partnera. Roditelji šeću uokolo razgledavajući i bilježeći oglase u nadi da će pronaći savršenog partnera za svoje dijete. Ovo je jedno od onih iskustava koje vas fasciniraju dok hodate između „oglasnih ploča“, entuzijastičnih roditelja, pitajući se koje kvalitete buduća mladenka ili mladenac mora imati, pa se tako mogu naći šarolike informacije kao što su dob, visina, težina, obrazovanje, zaposlenje, što su po kineskom horoskopu, hobiji, a poneki čak imaju i fotku.

Iako su takva druženja zabavna za roditelje, za mlade koji više teže zapadnom načinu života, takvi načini upoznavanja nisu omiljeni, no kada ih pitete ponešto o tome većina mladih kineza kaže da razumiju roditelje, ali malo njih nastavlja razgovor o toj temi. Ipak smo zagreble po površini teme pa saznale još ponešto.

Plan B

Ukoliko ne uspije plan u parku, prelazi se na „Plan B“ koji nam prepričava Lynn (23):

„U Kini postoje grupe ljudi koji rade kao „bračni posrednici“. Oni su plaćeni da na temelju prikupljenih informacija djevojaka i mladića, dogovore spoj za korisnike koji ih angažiraju. Ako se par odluči za brak, posrednik će biti pozvan na vjenčanje kao svjedok. U Kini postoji ogroman potencijal na tržištu brakova jer gospodarskim rastom i razvojem društva mladi ljudi sve kasnije i kasnije stupaju u brak zbog čega su roditelji jako zabrinuti jer žele vidjeti svoju djecu u braku, a kasnije i unuke. Zbog toga angažiraju takva poduzeća da im pomognu u tome“.

Zbog snažnog gospodarskog rasta posljednjih godina mladi kinezi nakon školovanja nastavljaju život u velikim gradovima dalje od svojih obitelji. Zbog intenzivnih obveza između kuće i posla jedva imaju šansu susresti pripadnike suprotnog spola.

Najam zaručnika

Za vrijeme određenih blagdana kao što je Proljetni festival ili kineska Nova Godina mladi kinezi vraćaju se kući na obiteljska okupljanja. Pritisak roditelja i okoline na mlade zbog braka toliko je velik da pronalaze vrlo kreativne načine kako ga izbjeći i smanjiti strah od povratka kući. Jedno od tih kreativnih rješenja posebno nas se dojmilo. Radi se o najmu lažne zaručnice ili zaručnika. Mladi kinezi koji nisu u ljubavnim vezama, a u dobi su za udaju ili ženidbu unajmljuju partnere samo da umire zabrinute roditelje i rodbinu, te izbjegnu bombardiranje pitanjima kao što su: da li imaš curu/dečka, kada ćeš se već udati/oženiti, tvoji prijatelji već imaju svoju djecu zašto ti nemaš, moji prijatelji su već djedovi/bake,… Zanimljivo je da čak postoji i pjesma o pitanjima koje roditelji postavljaju na proljetnom festivalu („Spring Festival questions“) koja je hit na kineskim društvenim mrežama.

Online servisi

Postoji puno web stranica na kojima se može unajmiti partner i to trenutno za 1.500,00 do 2.000,00 yuana po danu što uključuje odlazak u roditeljski dom na večeru, upoznavanje obitelji i prijatelja, gledanje filmova, odlazak u trgovinu i druge uobičajene aktivnosti. Klijent također plaća povratnu kartu do roditeljskog doma, smještaj, dnevne potrepštine i kvalitetnu odjeću kako bi budući muž ili žena izgledali što reprezentativnije. O svim ostalim uslugama se može pregovarati, pa tako pusa košta 50 yuana, a spavanje u istoj sobi između 300 i 600 yuana.

Online servisi za takvo oglašavanje osnovani su prije nekoliko godina, a danas su vodeće web stranice. Takve stranice sigurno imaju i svojih prednosti: spasiti će mlade neoženjene i neudane kineze od spomenutih pitanja o braku što im predstavlja veliki stres i dopustiti im da uživaju u duhu festivala bez straha da će biti osramoćeni. Roditelji će također biti sretni znajući da im je bračna budućnost djece osigurana. Barem na neko vrijeme.

Kristina Belec