Sjeverni Cipar treba otkriti

Cipar – otok ljubavi

Ohrabrena činjenicom da je Afrodita, božica ljubavi, odabrala baš ovaj otok da se tamo rodi, prvi puta sam ga puta posjetila prije 4 godine. Sjeverni Cipar treba otkriti.

Svaki puta, a bilo ih je do sada tri, ciljala sam mjesec lipanj da izbjegnem najveće gužve i najviše temperature, ali i da se već kupam s obzirom na to da tada još more u Hrvatskoj i nije dovoljno toplo za moj ukus. Na Cipru je temperatura mora u lipnju između 22°C i 27°C i toliko je sve do prosinca.

Cipar je najistočniji otok na Sredozemlju (oko 340 sunčanih dana u godini) i treći po veličini nakon Sicilije i Sardinije. Sjeverni Cipar je dio otoka s najljepšim pješčanim plažama. Kilometarski potezi prekrasnog pijeska i tirkiznog mora su očaravajući. More je na Cipru proglašeno je najčišćim na Mediteranu. Rizik da će vam pasti kiša ili biti loše vrijeme tamo je minimalna. Prosječne temperature na Cipru su između 30°C i 35°C te ponekad dosežu i visokih 40.  Na sjevernom djelu obale konstantno puše lagani vjetrić i to je vrlo ugodno jer smanjuje osjećaj vrućine.


Na Sjeverni Cipar možete stići jedino preko Turske pa tako ako ćete ići charter letom avion će vam se morati spustiti u mjestu Antalya gdje ćete samo pričekati u avionu let za Ercan aerodrom. Agencije uglavnom voze iz Ljubljane tako da ćete prvo morati potegnuti do tamo. Putovala sam i low budget letom iz Beograda ali to je, uz uštedu novca, avantura koja traje cijeli dan.

Najbezbolnija mi se ove godine pokazala varijanta s Turkish Airlinesom direktno iz Zagreba s presjedanjem u Istanbulu. Put do tamo je trajao dva puta po nešto manje od 2h plus vrijeme potrošeno između dva leta zavisno o tome kako dobro ulovite vezani let.
Iako je Sjeverni Cipar pod turskim patronatom, a za Tursku su nam potrebne vize, za Cipar to ne vrijedi. Potrebna vam je samo 6 mjeseci važeća putovnica kako biste mogli ući u zemlju.


Sjeverni Cipar treba otkriti. Tek je od nedavno postao puno otvoreniji za turiste te se samim time iz godine u godinu povećava broj charter letova i turista. Ovaj dio Cipra okupirali su 1974. g. Turci nakon rata koji je izbio kada je Grčka željela otok pripojiti sebi. Od tada je Sjeverni Cipar priznata država samo od Turske. Ovisni o Turskoj, koja po pričama otočana niti ne želi puno ulagati u Sjeverni Cipar, ostali su puno nerazvijeniji od svojih južnih susjeda. Da pitate otočane oni bi još uvijek živjeli svi skupa u miru u zajedničkoj državi, ali politika je opet odigrala svoje i napravila nepotreban razdor. Sada je na otoku popriličan broj novo doseljenih Turaka, ali i Rusa i Ukrajinaca te dosta drugih nacionalnosti koje traže tamo svoje mjesto pod suncem. Posla nisam sigurna da ima baš za sve. Rusi se bave otvaranjem banaka.

Cipar je Turcima zona za kockanje jer je u Turskoj kocka zabranjena pa se muška populacija dolazi tamo malo pozabaviti na par dana. Uz kockarnice su tu odmah i noćni klubovi s pripadajućom zabavom tako da je za njih to, rekla bih, Las Vegas s dobro poznatom parolom „Što se desi na Cipru ostaje na Cipru“.
Valuta na otoku je Turska lira no svuda primaju i Eure iako tečaj neće biti jednako povoljan kao da kupujete u Lirama. Cjenkanje nije uobičajeno i cijene su uglavnom fiksne. Možete se probati cjenkati jedino ako cijena nije istaknuta, ali ni onda ne očekujte veći popust od 20%. Na Sjevernom Cipru službeni je jezik turski no sa svima se lako možete sporazumjeti na engleskom. Engleska ostavština se vidi i u prometu. Ceste su im po otoku jako dobre, s po dvije trake u svakom smjeru, ali se vozi lijevom stranom. To može biti problem ako želite iznajmiti automobil. Sve je dobro do kružnih tokova kada je pitanje hoćete li znati gdje treba iz njega izaći s obzirom na to da oni samostalno kreiraju po par traka. Ako ste dovoljno hrabri i ipak želite iznajmiti automobil minimum na koji ga možete uzeti je 3 dana i možete ga dosta jeftino dobiti (oko 40 eura).

Želite li prijeći na Grčki dio otoka morat ćete na granici platiti dodatno osiguranje za auto.
Granica između grčkog i turskog dijela Cipra otvorena prije 16 godina, no i  dalje su ta dva dijela poprilično odvojena te je mogućnost prelaska je dosta ograničena. Pogotovo za Turske državljane koji trebaju imati vizu za prelazak koju ne mogu lako dobiti. Rođeni Ciprani nemaju problem s prelaskom, baš kao niti stanovnici država EU. Ne postoje turistički izleti u grčki dio otoka tako da vam je rent a car jedino rješenje za istraživanje toga dijela.
Najveći broj resorta se nalazi uz gradove Kyrenia i Famagusta. Kategorizacija hotela im je po lokalnim standardima i nisu toliko dobri kao u Turskoj. Zato treba pripaziti koji se hotel ili resort uzima i dobro se raspitati prije bookinga.

Hoteli su uglavnom po principu velikih masovnih resorta za obitelji i na bazi All In smještaja pa su nerijetki gosti koji piju već od ranog jutra. Ima po otoku i par manjih boutique hotela, a za privatni smještaj ne znam jer su hoteli bili dovoljno povoljni da nema smisla tražiti privatni smještaj.
Cipar je otok s bogatom prošlošću. Prva arheološka nalazišta na Cipru datiraju još iz neolitika, a otokom su u davnoj prošlosti vladali Feničani, Asirci, Egipćani i Perzijanci. Dugo je Cipar bio raskrižje Europe, Azije i Afrike i još uvijek su na njemu prisutni znakovi brojnih civilizacija koje su njime vladale – rimske, bizantske i venecijanske. Berlinskim kongresom 1878. godine Cipar je za pomoć u rusko-turskom ratu od Osmanijskog carstva dobila Velika Britanija. Englezi su otokom vladali do 1914. godine. Stoga se vozi lijevom stranom ceste.
Zanimljivo je da je u antičko doba bakar dolazio gotovo jedino s Cipra, pa je bio poznat pod nazivom „aes cyprium“ (ciparska ruda) ili u kraćem obliku cyprium, a od tog naziva potječe latinsko ime cuprum, po čemu je ime dobio simbol Cu u periodnom sustavu elemenata.


Famagusta/Gazimagusa (svi nazivi gradova su im dvojezični), je grad čije ime u prijevodu znači Grad skriven u pijesku. Stari dio grada opasan je venecijanskim zidinama. Tragovi života toga vremena na svakom su koraku. Jedna od najljepših građevina je Džamija Lala Mustafa Pashe. Prvotno katedrala izgrađena u gotičkom stilu nakon turskog osvajanja grada pretvorena je u džamiju. Unutar grada nalazi se nekoć najveći resort na otoku Cipru – Varosha. Sada je to ograđeno područje koje čuva oko 5000 turskih vojnika dok golemi hoteli i nekad velebne kuće propadaju na očigled već godinama. Nakon turske okupacije 1974. godine, 45 000 cipranskih Grka je protjerano iz svojim domova, a područje zatvoreno. Nekad je Famagusta bila glavno turističko mjesto na otoku s 36 hotela. Grad koji nikada nije spavao. Zvali su ga New York Mediterana. Famagustu su posjećivale tadašnje zvijezde poput Sophie Loren, Bridget Bardot, Paula Newmana. Sada je to grad duhova. Unatoč tome što je većina stanovništva izbjegla iz grada, Famagusta je jedan od tri najveća grada ovoga dijela Cipra.


Kyrenia/Girne šarmantni je grad luka kojim dominira veliki srednjovjekovni dvorac sa zidinama kao podsjetnik na vrijeme bizantske vladavine Ciprom. Zamak su podigli Bizantinci na rimskim temeljima dok su Venecijanci od njega napravili cijelu utvrdu. Tvrđava krije zanimljiv muzej s ostacima broda iz vremena Aleksandra velikog, ali i zanimljive prikaze života toga vremena. Oboružajte se šeširima i vodom jer je šetnja po tvrđavi poprilično iscrpljujuća, a sunce neumoljivo. Na brdu iznad Kyrenia nalazi se Bellapais Abbey. Predivno mjesto s divnim restoranom i pogledom. Svakako ga treba posjetiti ako ste u mogućnosti.


Nicosia/Lefkosa je glavno političko, administrativno, bankarsko, poslovno i komercijalno središte Sjevernog Cipra. Otprilike pola ukupnog stanovništva živi ovdje. Većina povijesnih zgrada se nalaze unutar venecijanskih zidina. Često uz bok s ružnim stambenim zgradama.

Nezaobilazno turističko mjesto je svakako Buyuk Han – bivši hotel iz 1572. godine sada krije mnoštvo malih suvenirnica, kafića i galerija, a nalazi se na turskoj strani. Očita razlika između dva dijela grada vidi se čim pređete granicu. Nikosia je ujedno jedini podijeljeni glavni grad na svijetu. Zanimljivo je vidjeti usred grada liniju razdvajanja. Turski dio Cipra mi je djelovao pomalo i zastrašujuće bez dućana, turista i žena po ulici. Bila je, doduše, nedjelja ali sigurnije sam se bila osjećala sama na ulicama Istanbula nego ovdje. Nekako su sablazno djelovale grupice muškaraca koji su se mjestimično viđali u polu praznom gradu.

S Grčke strane je odmah bila druga priča i točno se vidi i osjeti da ste prešli u EU. Fast food multinacionalni lanci restorana, dućani i turisti su me odmah pri prelasku granice smirili. Prelazak je vrlo jednostavan. Žig u putovnicu i već ste preko. U gradu je ukupno 5 graničnih prelaza. Neki su samo za pješake, a neki i za aute. U grčkom dijelu grada viore 2 različite zastave – Grčka i Republike Cipar koja je dio Europske unije.  U turskom dijelu nema tgovina poznatih brandova. Ulice su u grčkom dijelu grada šire i čišće. Grad izgleda življe.


Ako ste smješteni u blizini Famaguste vrlo vam je blizu i najveće rimsko naselje na otoku – Salamis. Salamis je preko tisuću godina bio glavni grad i luka otoka sve dok ga 648. godine nisu razorili Arapi. Vrlo su dobro očuvani ostaci kazališta. Sagrađeno je prije 2000 godina moglo je primiti oko 15.000 gledatelja. Danas je restaurirano i u njemu se održavaju predstave ljeti.


Karpas je najsjeverniji dio otoka s čijeg se krajnjeg ruba za čista vremena vidi tursko i sirijsko kopno. Netaknuta priroda s prekrasnim plažama obilježili su ovaj dio otoka. Dok se vozite poluotokom dominiraju masline i stabla eukaliptusa. Eukaliptus je u prošlosti donesen na otok kako bi isušio močvarna područja i spriječio epidemiju malarije. Na ovom dijelu otoka možete pronaći čak 60 vrsta orhideja. Jedan dio Karpasa je prirodni rezervat za ptice i divlje magarce koji su atrakcija za turiste. Ne pripadaju nikome, a poprilično su pitomi. Dolaze i jedu vam iz ruku sve što im se ponudi. Ima ih bezbroj po cijelom Karpasu. Divota poluotoka je Zlatna ili Afroditina plaža. Legenda kaže da se tu Afrodita rodila iz morske pjene. Kako i ne bi kada je plaža zadivljujuća.

More tirkizno i čisto toliko da su morske kornjače odlučile baš na njoj leći svoja jaja. Zbog toga je to područje proglašeno rezervatom, gradnja je zabranjena na plaži i time je garantirano da će ostati nenarušena prirodna ljepota krajolika. Kupanje na plaži je zbilja jedinstveno. Kilometri pijeska s tek pokojim kupaćem garantiraju vam uživanje u ovoj istinskoj ljepotici. Sjeverni Cipar treba otkriti prije masovnog turizma.
Ciparska kuhinja je mediteranska s naglaskom da u ovom dijelu dominira turski utjecaj. Svakako su nezaobilazne hladne meze i sheftalio (jelo od govedine, luka, paradajza i povrća). Osim toga moći ćete uživati u kebabu i ostalim finim mesnim specijalitetima s njihovim tradicionalnim začinima. Ako ste ljubitelji rakije morate probati i domaću rakiju. Zivania se radi od grožđa i vrlo je jaka.


Sjeverni Cipar je još neotkrivena turistička destinacija pa može ponuditi prekrasne osamljene plaže s tirkiznim morem, odličnu ciparsko/tursku kuhinju i gostoljubive domaćine, a svakako je za preporučiti ga kada je još na svim ostalim destinacijama hladno i more nije za kupanje. Ovdje vas samo 25 dana u godini može zadesiti loše vrijeme. Ima li bolje preporuke od toga? 

Sjeverni Cipar treba otkriti prije ostalih horda turista.