Tjedan dana u Izraelu

Tjedan dana u Izraelu

Naše prvo putovanje izvan Europe bilo je u Izrael. Često nas pitaju zašto. Posebnog razloga zbilja nema. Niti jedno putovanje nije bilo iz nekih viših razloga. Na svako putovanje smo se odlučili slučajno pa tako i za Izrael. Mi se još nismo usudili sami otputovati bilo gdje pa tako ni u Izrael.

Agencija s kojom smo putovali je hodočasničko-putnička i naše iskustvo je više nego pozitivno. U aranžmanu smo imali povratnu kartu avionom Zagreb-Tel Aviv, smještaj u hotelima, 3 obroka u danu i sve fakultative.

Putovanje je trajalo 7 dana i posjetili smo Tel Aviv, Nazaret, Jeruzalem, Haifu, Betlehem, Jerihon, Galilejsko jezero, Masadu i Mrtvo more.

Tjedan dana u Izraelu

Zagreb-Tel Aviv

Svatko tko googla putovanje u Izrael naići će na razno razne dogodovštine o njihovoj policiji, odnosno o ispitivanju njihovih policajaca prije ulaska u zemlju. Iako smo sve to pročitali smatrali smo da je preuveličano.

Posebnost je što njihova policija dolazi na zagrebački aerodrom odnosno na aerodrom polaska. Razgovor se obavlja prije check in-a. Nude mogućnost razgovora na engleskom jeziku ili uz pomoć prevoditelja. Većina putnika je prošla bez velikih problema odnosno razgovora, dok smo mi baksuzi, kao i uvijek, nabasali na razgovor od otprilike pola sata. Naša pretpostavka je da smo bili čudna kombinacija jer je uz nas putovala moja sestra.

Mario je zatražio prevoditelja, što je u njegovom slučaju bila ispravna odluka (jer engleski govori kao rus), dok smo ja i Tanja imale razgovor na engleskom jeziku. Naravno svatko od nas je pričao sa svojim policajcem, koje li privilegije.

Tjedan dana u Izraelu

Niti ne kreneš prema Izraelu gospoda iz murje te zaskoče i kreće rošada s pitanjima. Pitali su nas doslovno sve što vam može pasti na pamet. Koliko dugo smo u vezi? Kad i kako smo se upoznali? Da li imamo kućne ljubimce? Tko zna da putujemo u Izrael? Kako smo došli do aerodroma? Koliko često i kako se čujemo s roditeljima? Koliko Mario ima radnog staža, a koliko Tanja? Ne znam niti koliko ja imam staža, a kamoli tko od njih. Ne brojimo dane provedene na poslovima već koliko je do sljedećeg putovanja. Što smo kupili za putovanje? Gdje smo to kupili? Tko zna da smo to kupili? Čekali smo pitanje “a koje boje su vam gaće?“ Na kraju pitanje broj telefona od nas međusobno. Šok i nevjerica. Ne znam ni svoj nakon toliko godina iz prve, gdje još i njihove.

Kroz čitav taj razgovor svakih par pitanja napominju da nas to pitaju samo zbog naše sigurnosti. Mi smo se nakon razgovora pitali što nas tamo čeka ako je ovako već tu. Naravno kroz razgovor se shvati da oni sve što pitaju već znaju. Iako nemaš što skrivati, jer ne dilamo drogu ili oružje i nismo služili zatvorske kazne ipak ti nije sve jedno odgovarati na sva ta pitanja.

A sad objašnjenje zašto je kod Maria bila ispravna odluka uzeti prevoditelja, da i on jednom nešto ispravno odluči. Jedno od postavljenih pitanja je bilo gdje planiramo sljedeće putovanje. Mario je odgovorio Iran. U tom trenutku stvarno smo razmišljali da odemo tamo.

Tjedan dana u Izraelu

Međutim postoje određene zemlje s kojima Izrael nema dobre diplomatske odnose i Iran je jedna od tih zemalja. Prevoditelj je u tom trenutku spasio stvar i Izraelskom policajcu rekao kako se Mario samo šali, a nije se šalio ali hajde, nasmijali su se, počešali obojica po bradi i idemo dalje. Čak mu je pohvalio da ima lijepu bradu.

Koferi su nam pregledani od strane policije u detalje. Naravno nisu ih posložili nakon razbacivanja. Te nam je napomenuto da se šalju na dodatan pregled i testiranje na droge.

Nakon svega toga smo dobili papirić u putovnicu koji očigledno služi kao dokaz da nam je dopušten ulazak u zemlju.

Sve priče s interneta u našem slučaju su ispale točne. Putovanje je odmah krenulo u punom sjaju. Definitivno nešto što ostaje u pamćenju. Sam let traje tri sata i petnaest minuta, ako imaš sreće pa ti ne kasni avion. Ako kasni onda moraš kupiti pola duty free shopa iz dosade. Let avionom je prošao bez problema. Na aerodromu Ben Gurion smo dobili svoje vize. Svi bez zavrzlama, jedino su Maria skenirali tri puta, ali zbog lijepe brade i sjaja u oku ga pustili i avantura je mogla početi.

Nazaret

Prva stanica je bila Nazaret. Hotel u blizini samog centra. Nazaret je poznat kao grad Isusovog djetinjstva. Danas je to većinski muslimanski grad.

Jako je prljav, što nas je neugodno iznenadilo. Okoliš je uređen i čist samo oko vjerskih središta. Prometna pravila ne vrijede. Autobusi se parkiraju nasred prometne trake. Kome smeta neka zaobiđe 🙂 Bez problema se vozi malo po nogostupu ako je gužva i slično. Ukratko divlji zapad prometa. Međutim onog trena kada kročite nogom na cestu svi vam staju da prijeđete cestu bez obzira da li je tu zebra ili nije. Mi smo tamo bili u travnju i punim sjajem su sjajili božićni ukrasi.

Grad je osvijetljen led lampicama koje su protegnute s jedne strane ulice na drugu i daju zbilja fora ugođaj. Dobro je za ekipu koja nije umorna, ispod njih ne znaš jeli vani dan ili noć. Noću je grad pomalo sablasno prazan, ako ne spavaš možeš uživati u melodiji hodže i promatrati grad u dva ujutro.

Mi smo probali njihovu pivu. Palestinsku koja se radi po uzoru na njemačko pivo. Naravno ja sam ne razmišljajući konobaricu pitala za preporuku. Cura je muslimanka i ne pije alkohol. Malo sramoćenja zbog ne razmišljanja uvijek dobro dođe. Pive nisu ništa posebno, sasvim prosječne, a koštaju sasvim iznadprosječno, od 8 do 12 USD.

Tjedan dana u Izraelu

U Nazaretu smo posjetili mjesto rođenja Djevice Marije, špilju sv. Josipa i mjesto Marijinog navještenja. Sva ta mjesta se štuju po pravilima tradicije, arheološkim nalazima i teološkim objašnjenjima.

Iz Nazareta smo posjetili brdo Tabor s kojeg puca predivan pogled na dolinu Izrael. Nepregledna polja posađena u obliku kruga zbog navodnjavanja. Naime Izraelci su izmislili navodnjavanje kod nas poznato kao „kap po kap“. Veliki su proizvođači i izvoznici voća i povrća. Naravno tu prednjače datulje, banane, naranče i mandarine. Uz IT tehnologiju, dijamante i vojnu industriju to je jedna od vodećih grana Izraelskog gospodarstva.

Odmah se primijeti kako je priroda uz biblijska mjesta nevjerojatno dobro održavana i lijepa. Nešto što se riječima ne da opisati. Naravno sva ta mjesta posjećuje nevjerojatan broj ljudi iz doslovno svih krajeva svijeta.

Također Nazaret je bio polazna točka za posjet Galilejskom jezeru, brdu Blaženstava i Kafarnaum. U blizini Galilejskog jezera smo probali Petrovu ribu. Navodno vrsta ribe koja živi samo tu.

Naravno mi smatramo to dobrim marketinškim trikom. Mario je prepoznao da je riba babuška koje ima i u našem području. Naravno to nitko neće priznati. Međutim eto, dobra je anegdota za ispričati da si jeo ribu kojom je Isus nahranio gladne.

Kafarnaum je mjesto poznato po Isusovoj propovijedi u Sinagogi i mjesto njegovog djelovanja. Tu su pronađeni ostaci kuće sv. Petra i Sinagoge iz 4. stoljeća. Nalazi se u blizini Galilejskoj jezera i danas je arheološki lokalitet.

Haifa

U Tel Aviv se dolazi zabavljati, u Haifu raditi, a u Jeruzalem Boga moliti.Haifa je jedna od najvažnijih Izraelskih morskih luka. Naseljena uglavnom njemačkim židovima. Pošto se u Haifu dolazi raditi, tamo smo se kratko zadržali.

Posjetili smo Bahajske vrtove. Sveto mjesto za Bahajce i mjesto počivanja njihovog proroka Bab-a. Iako smo znali kako izgledaju, pogled uživo oduzima dah. Definitivno jedan od najljepših ako ne i najljepši pogled do sada.

Tjedan dana u Izraelu

Nevjerojatno uređenih 19 terasa. Doslovno svaka travka, biljka i kamen izgledaju kao nacrtani. Nakon pregleda od strane naoružanih čuvara, dopušten je ulazak na samo prvih par terasa. Pripadnicima njihove religije ulazak je dopušten kroz sve terase. Iako smo čuli da su neki obišli sve terase nam to nije bilo omogućeno.

Bez imalo pretjerivanja put u Izrael bi vrijedio samo zbog pogleda uživo na tu ljepotu. Kratko smo promatrali Haifu s obližnjeg vidikovca i nastavili naš put.

Betlehem

Grad svima poznat kao mjesto Isusovog rođenja. Nalazi se na području Palestinske samouprave na svega 10 minuta vožnje od Jeruzalema.

Granični prijelaz čuva vojska, ograda je od punog zida i bodljikave žice. Ploče s natpisima kako je na to područje zabranjen ulaz državljanima Izraela i kako je to opasno po njihov život doslovno su svakih 10 metara.

Uspjela sam fotografirati jednu od tih ploča. U više navrata sam pokušala tu istu sliku staviti na Instagram međutim svaki put bezuspješno. Nakon nekog vremena sam odustala i kasnije dobila informaciju da nam se vrlo vjerojatno kontroliraju društvene mreže i mail ta da nas to ne bi trebalo brinuti i čuditi. Da napomenem internetska veza je bila super i sve druge slike su uploadane bez problema.

Osim što smo prošetali gradom, tamo smo popili najjeftiniju kavu. Na ulici kuhana turska kava s kardamon začinom. Kava nije bila dobra ali je koštala samo 1 dolar J Betlehem je zbilja životopisno mjesto. Od prodavača koji će vam nuditi suvenire za jedan dolar, iako ćete teško i nikako išta uspjeti kupiti za taj dolar (osim gore spomenute kave), do ljudi koji vas zaustavljaju i mole da se slikate s njima jer ste plavuša. Moju sestru (frčkava plavuša) u više navrata su okruživala djeca s molbom za sliku.

Tjedan dana u Izraelu

Naravno tko može biti bezobrazan prema djeci i odbiti ih. Međutim to je trik. U trenu kad se pristanete slikati s djecom pojave se njihovi stariji rođaci ili prijatelji i skupina koja vas okruži postane poprilično nelagodna. Naravno Mario je bio njen spasitelj. Za njim su po ulici vikali da je supermen, zaustavljali ga da popipaju njegove bicepse i pitaju koliko trenira. Na prvu može zvučati zastrašujuće ali zbilja mi smo se svemu tome dobro nasmijali. Nitko od tih ljudi nije bilo neugodan, zabavno je doživjeti nešto takvo.

Posjetili smo baziliku Isusovog Rođenja i mjesto za koje se vjeruje da je tu bila špilja/štala u kojoj je rođen.

Ulazak u baziliku je jako malen. Ulazi se praktički savinut do poda. Teološki zbog klanjanja i iskazivanja poniznosti, povijesno jer su ulazi u crkve zazidani da se Turcima onemogući ulazak konjima dok su bili na svojim osvajačkim pohodima. Bazilika Rođenja Isusovog danas je pod pravoslavnim vodstvom/vlasništvom.

Tu se po prvi puta susrećemo s višesatnim čekanjem u redu i činjenicom da ljudi postaju životinje na mjestima koja dolaze hodočastiti i klanjati im se. Naguravanje, svađanje, plaćanje da se preskoči red. Čak smo se i mi posvađali s gospođom iz Španjolske. Pred sam ulaz u špilju odlučila nas je potjerati iz reda. Zašto? To samo ona zna.

Ulaz u špilju tj. red čuvaju policajci, i njima se može platiti cifra od 25 dolara da se uđe preko reda. Novac kupuje baš sve.

Ulice su životopisne, bučne i pune dućančića i možete kupiti sve što poželite. Od suvenira, hrane, slatkiša, odjeće i obuće. Ponuda je više nego dobra i zanimljiva.

Jerihon

Jerihon je najstariji još uvijek naseljen grad na svijetu. Arheološka nalazišta kažu da je star oko 10 000 godina. To je grad u kojemu su se po Bibliji naselili židovi nakon odlaska iz Egipatskog ropstva. Nalazi se u blizini granice s Jordanom. Na žalost nismo se dugo zadržavali, to nam je bila samo usputna stanica do Jeruzalema, ali Jerihon pamtimo po jednoj anegdoti. Mariu je prišao jedan mlad dečko on nekih možda 20 godina. Nakon što mu je ispipao mišiće zanimalo ga je tko sam ja. Kad je saznao da sam Marieva cura ponudio je 6000 deva da ostanem jer on baš ima brata idealnog za mene. Hej 6000 deva! Nije loša ponuda. Odbili smo ga, a Mario i danas ponekad zažali što me nije mijenjao za deve. Tko mu je kriv takva ponuda se ne dobiva dva puta.

Jeruzalem

U Jeruzalemu smo se zadržali 3 noći. Grad se nalazi na prosječno 700 metara nadmorske visine i poprilično je vjetrovito. Preko dana su ljetne temperature dok je po noći hladno. Takvo vrijeme ne čudi s obzirom na to da se smjestio na prijelazu polupustinje u pustinju.

Za Izrael glavni grad, za Palestinu željeni glavni grad. Dijeli se na zapadni – židovski dio i istočni – arapski. Stari grad je u istočnom dijelu i dijeli se na četiri četvrti: muslimansku, židovsku, kršćansku i armensku.

U starom gradu nalaze se jedna od najsvetijih mjesta za tri velike religije. Bazilika Svetog groba za kršćane, Zapadni zid za židove i Kupola na stijeni za muslimane.

Nažalost stari grad je danas na popisu ugroženih mjesta svjetske baštine. Svima koji ga posjete jasno je zašto. Tolika količina ljudi koja pristiže u grad jednostavno nije održiva.

U Jeruzalemu smo se prvi put susreli s punktovima specijalaca, pod maksimalnom opremom, civilima koji lagano šetaju s dugom cijevi preko ramena. Kažu da su to dečki na odsluženju vojnog roka. Navodno im nije bitno da su u uniformi ali puška mora biti s njima.

Tjedan dana u Izraelu

Moramo priznati ipak ih je bilo ljepše vidjeti u uniformi. Prizor civila s puškom nije baš nešto na što smo navikli.

Upozorili su nas da židovi znaju biti neugodni prema nama kršćanima, što mi apsolutno nismo doživjeli. Dapače na Zapadni zid, poznatiji kao Zid plača (što je uvredljiv naziv za židove) otišli smo baš na šabat i jako ugodno popričali sa starijim Židovom koji se ponudio biti nam vodič te nas čak pozvao kod sebe doma jer na šabat ima puno hrane J Koliko god volimo jesti ipak smo to odbili.

Za one koji ne znaju, šabat je sveti dan za židove. Traje od petka kad sunce zađe do zalaska sunca u subotu. Ulice se potpuno prazne, nitko se ne vozi autima, dućani se zatvaraju. To je vrijeme slavlja, molitve, odlaska u sinagogu i druženja s obitelji.

Mi smo svoje papiriće uredno stavili u Zapadni zid i nadamo se da će nam se želje ispuniti.

Naravno kontrole od strane vojske su obavezne kao i prolazak kroz detektor metala prije ulaska. Vojnici čak pokušavaju ubaciti malo humora komentarima ako ne nosimo nož ili pištolj da se nemamo čega bojati. Moja sestra je prijavila rašpicu za nokte na što su se oni baš dobro nasmijali. Ali neka se bar netko smijao J

Jedna od zanimljivosti koje se ne mogu naći na internetu. Posve normalno i uobičajeno je vidjeti žene kako u tri u noći šetaju s malim bebama u kolicima. Valjda bebe tako bolje spavaju.

Stari grad je prepun uskih uličica u kojima se bez problema može pogubiti. Jasno je vidljiva razlika kad uđete iz jedne četvrti u drugu. Židovska je besprijekorno čista, puno mirnija i bez štandova sa suvenirima.

U muslimanskoj četvrti možete kupiti sve od igle do lokomotive. Hvaljeni suveniri su od kože i keramike, ta nezaobilazni religijski suveniri. Cjenjkanje je više nego dobro došlo. Međutim postoji izraz ako te u Jeruzalemu nisu prevarili ili opljačkali nisi ni bio. Mi smo kupili kožni remen za veću cijenu od jednog gospodina iz grupe koji je kupio ni manje ni više nego kožni kofer. Jesmo li opljačkani ili prevareni procijenite sami ali u Jeruzalemu smo bili J

Na žalost do Kupole na stijeni nismo mogli. Par mjeseci prije bili su neredi i u tom trenu je bila zatvorena za sve ne muslimane. Iako smo probali vraćeni smo već na putu prema Kupoli. Lagati da smo muslimani bilo bi više nego glupo.

Bazilika Svetog groba je ogromno, zbilja ogromno zdanje. Samo nju se može razgledati bar jedan dan. U njoj se nalaze Kalvarija i Isusov grob. Bazilika je rušena, obnavljana i nadograđivana u više navrata. Danas nad njoj vlada „Status quo“ i vlasništvo je podijeljeno između pravoslavaca, rimokatolika, Armenaca te tri manje zajednice (Kopti, Etiopljani i Sirijci).

Ključeve bazilike čuva jedna muslimanska obitelj te je oni otvaraju i zatvaraju. Do toga je došlo kako bi ključevi bili kod vjernika kojima ta bazilika nije bitna u religijskom smislu te da ne dolazi do još većih tenzija. Mi smo uspjeli prisustvovati zatvaranju crkve. Od jednog franjevca iz Hrvatske smo saznali da će se tu večer petnaest minuta iza ponoći bazilika otvoriti i ostati otvorena cijelu noć. Pomislili smo kako je to odlična prilika da je u miru i bez gužve razgledamo. E pa ništa od toga. Iako je to poprilično kasno vrijeme za posjet, crkva je bila dupkom puna.  Jedino što smo tu večer uspjeli je odslušati pravoslavnu misu. Naravno i to je iskustvo koje itekako vrijedi. Nismo uspjeli saznati zašto je tu večer održana misa ali je očigledno slavlje bilo veliko jer je trajala više od dva sata i prisustvovalo je jako puno njihovih svećenika. Sljedeće jutro smo nabasali na armensku misu. Moramo priznati da nas je u potpunosti oduševila te da se cijela pjeva. Dvije potpuno različite mise, sasvim slučajno u razmaku manjem od 8 sati u Bazilici Isusovog Groba. Možda pokora za grijehe?!

Stari grad je spoj različitih kultura i načina života. Definitivno naj životopisnije mjesto koje smo do sad posjetili.

Teško je opisati taj doživljaj. Zanimljiv spoj zapada i istoka. Prepune ulice ljudi svih kultura, mirisi hrane iz restauranata i domova lokalnog stanovništva, deseci različitih jezika na jednom mjestu. Nevjerojatno!

Masada i Mrtvo more

Masada je utvrda i arheološki lokalitet u blizini Mrtvog mora. Nalazi se na prirodnoj stijeni otprilike 400 metara visokoj. Njen vrh je potpuno ravan.  Tamo je bila palača kralja Heroda I. Velikog sa sustavima navodnjavanja, cisternama, oružarnicama i svim pratećim sadržajem. Danas je to nacionalni park i nalazi se na popisu zaštićene kulturne svjetske baštine. Arheološka iskapanja su zabranjena i više se ne provode zbog zaštite lokaliteta.

Do vrha možete doći uspinjačom ili pješice. Za one koje se boje visine, uspinjača je napravljena u Švicarskoj što je Mariu bila opuštajuća informacija jer je boji visine J

Utvrda je simbol Judejskog kraljevstva i najpoznatija je po događaju iz Judejsko – Rimskog rata. Naime utvrdu su željeli osvojiti Rimljani u svojim pohodima i brojčano puno nadmoćniji su je opkolili. Stanovnici utvrde su dugo izdržavali opsadu međutim svjesni da neće uspjeti pobijediti i s jedinom željom da ne padnu u rimsko roblje odlučili su se na masovno samoubojstvo.

Navodno prisega današnjih Izraelski vojnika zvuči otprilike „Masada više nikad neće pasti“ ili „Masada se više nikad neće ponoviti“.

Tjedan dana u Izraelu

S utvrde puca prekrasan pogled. S jedne strane na Mrtvo more, s druge strane na nepreglednu pustinju. Samo da napomenemo to nije pješčana pustinja već kamena. Kilometri i kilometri kamena bez iti jedne naznake zelenila.

Sama pomisao da gledaš u Mrtvo more i da ćeš se u njemu uskoro kupati je neopisiva. Nešto o čemu si učio u školi i gledao na tv-u sad ti je pred očima i na domak ruke.

Vjerujem da već znate kako je Mrtvo moje najveća depresija na svijetu od otprilike minus 400 metara nadmorske visine i da nije more već jezero. Poznato je po svojoj slanosti koja se ovisno o količini vode drži na otprilike 30 promila, dok je prosječna slanost ostalih mora 3 promila. Iako u njemu nema biljaka i životinja nije u potpunosti mrtvo, neke su se bakterije i gljivice prilagodile životu u njemu tako da života ipak nešto ima. Također po njemu ne plove brodovi.

Bogato je raznim mineralima i poznato po ljekovitosti. U njemu zbog slanosti ne možete potonuti, strogo je zabranjeno pijenje, prskanje i ronjenje koje zbog slanosti može biti jako opasno. Dno mu je pokriveno s velikim kristalima soli koji nisu ugodni za hodanje.

Tjedan dana u Izraelu

Preporučujmo japanke i svakako ponesite bocu ili staklenku u koju možete pospremiti sol kao jeftin, prirodan i unikatan suvenir. Mi svoju staklenku čuvamo na polici. Prvo smo bili jako uzbuđeni zbog kupanja, kasnije malo razočarani da bi na kraju došli do zaključka ako nas ikad put ponovno nanese tamo da ćemo piti pivu i kavu uz obalu.

More je masno, zbog visokog sadržaja nafte, koža poprilično pecka od soli i pomalo je bolestan osjećaj da ne možeš plivati jer te salinitet stalno izbacuje na površinu. Odgovor na pitanje koje smo čuli bezbroj puta, voda je po gustoći ista kao i svaka druga.

Definitivno iskustvo koje se pamti, vrijedilo je probati, definitivno svi kojima se pruži prilika neka je zgrabe. Iako sad mislim da drugi put ne bi otišla na kupanje, vjerojatno ću na to zaboraviti ako ikad opet odem tamo.

Rijeka Jordan

Također u blizini Mrtvog mora smo posjetili rijeku Jordan, tj. mjesto Isusovog krštenja. Danas zbog navodnjavanja taj dio rijeke je blatnjavi malo veći potok. Čini prirodnu granicu između država Izrael i Jordan. Doslovno na drugoj strani vidite snajperiste koji čuvaju granicu, a posred rijeke je špaga s natpisima kako je prelazak granice zabranjen. Kažu ako je prijeđete da ne bi razmišljali dva puta hoće li pucati.

Tjedan dana u Izraelu

Hrana

Samo ukratko o hrani i jelima. Mi smo imali sve obroke u hotelima. Švedski stol s izobiljem izbora. Od klasične europske kuhinje do njihovih specijaliteta. Njihova kuhinja je bogata povrćem, što ne čudi s obzirom na izobilje i klimu koja im omogućuje rast svega praktički cijele godine. Ne miješaju masno i mliječno, tako da kod njih nema mesa punjenog sirom ili umaka od mesa s vrhnjem. Sve je jako začinjeno, većinom sa začinima koje mi uobičajeno ne koristimo te okusom vuče na slatko. Razno razni namazi i paštete, kombinacije svega. Salate/prilozi kao mrkva začinjena vlascem i gorkastim jogurtom, juha od slanutka koja nas je oduševila, beskvasni kruh itd. Beskrajne mogućnosti isprobavanja. Sve u svemu jako fino iako se nakon par dana zaželiš naše klasično začinjene zelene salata

Tjedan dana u Izraelu

Nadamo se da vam tekst nije dosadan i predug. Iako smo u Izraelu proveli svega sedam dana, prešli smo stotine i stotine kilometara i posjetili lokacija koliko god smo mogli. Tempo je bio poprilično nabijen i težak međutim ukupni dojam i zadovoljstvo su van pameti. To je prva zemlja za koju smo rekli da se definitivno vraćamo pa makar i istom turom ponovno. Nadam se da sam vam prenijela bar dio doživljaja i emocija te neke od vas zainteresirala da odete u posjet ovoj prekrasnoj i tako različitoj, a opet bliskoj državi.

by: travelwildbloggers.com

Posjetite naš YouTube kanal.

Travel AdvisorWine and Gastro

Kako provesti osam dana u Jordanu ?

Top 10 najpopularnijih jela egzotičnog Bliskog Istoka

Svjetski turizam u brojkama